|
|
| < | veljača, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Naci cete me na :
petrazgb@net.hr
oder
petra_zgb137@hotmail.com
oder
icq no. 404-530-985
Obavezan klik misem na...
FBF
iskon
google
MALA LEE
LAIN
IVA
DRUG
DIJANA
MLADEN
MAJA No. 1
MAJA PVT
TOMEK
RANGER
DRO
UMORNO OKO
ISKRENI
Free Web Site Counters
Ožujak 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (6)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (1)
Rujan 2006 (1)
Kolovoz 2006 (1)
Srpanj 2006 (2)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (3)
Veljača 2006 (2)
Siječanj 2006 (2)
Prosinac 2005 (1)
Listopad 2005 (2)
Rujan 2005 (1)
Kolovoz 2005 (3)
Srpanj 2005 (3)
Lipanj 2005 (3)
Svibanj 2005 (9)
Travanj 2005 (2)
Ožujak 2005 (3)
Veljača 2005 (2)
Siječanj 2005 (1)
Prosinac 2004 (1)
Studeni 2004 (11)
Listopad 2004 (18)
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Napisati, na primjer: «Noć je osuta zvijezdama
I drhte, plava, nebeska svjetla u daljini.
Ponoćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Volio sam je, a katkada – i ona je mene voljela.
U noćima ko što je ova držah je u svom naručju.
Ljubio sam je toliko puta pod beskrajnim nebom.
Ona me voljela, i ja nju sam katkada volio,
A kako i ne bih ljubio njene velike mirne oči.
Noćas bih mogao napisati veoma tužne stihove.
Misliti da je nemam. Osjetiti da sam je izgubio.
Čuti beskrajnu noć, još beskrajniju bez nje.
A stih pada na dušu kao na pašnjak rosa.
Što znači da je moja ljubav nije mogla sačuvati.
Noć je osuta zvjezdama i ona nije uz mene.
To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Moj pogled je traži, kao da je želi približiti.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć bjelinom ovija ista stabla,
A mi, oni od nekad, više nismo isti.
Više je ne volim, zbilja, a koliko sam je volio.
Moj glas je tražio vjetar da dođe do njena sluha.
Drugome. Pripast će drugome. Ko nekad mojim poljupcima.
Njen glas, njeno čisto tijelo. Njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zbilja, a možda je ipak volim.
Ljubav je tako kratka, a tako beskrajan zaborav.
Jer sam je u noćima ko što je ova držao u svom naručju,
Moja se duša ne može pomiriti da sam je izgubio.
Makar ovo bila posljednja bol koju mi zadaje,
A ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.
Mica maca;)
Ahh..
.jpg)
Nice...
Ruzice...
Nakon prekrasnog vikenda, puni energije( kako tko ) vracamo se opet na pocetak, tj. na ponedjeljak.
Ima nesto u tom danu sto ne volim.. Cak ga neki zovu i crni dan..
Pocela je generalna frka, trci sim, pa onda tam.
Tisucu stvari se vrti po glavi i nikako da nade odgovarajuce mjesto. Naravno, za sve krivim ovo uranjeno proljece.. Ipak je lakse prebacit krivnju na nekoga ili nesto..
Vec par dana slusam trabunjanja o nadolazecem Valentinovu.
I to mi nekako baca sumnju da uopce tako nesto postoji.
Ne znam koliko cete se slozi sa mnom, ali smatram da je sve je to jedan veliki marketinsku trik.
Grad je prepun plisanaca sa srcekima, sve puno ruza, ljepuskastih plakata koji pozivaju samo na jedno..
I tada onako zbunjeno i izgubljena u svojim mislima, vrtim pitanja u glavi..
A gdje je u svoj toj prici ljubav?
Gdje je nestala sreca koja se krila u svakodnevnim pogledima ili nekim lijepim gestama?
Onaj osjecaj da ste nekome posebni i kad se cini da vam nista i nitko na ovom svijetu tu srecu ne moze uzeti?
Mislim da je zenskom dijelu ipak dobro poznata situacija..
Zasto vise ne postoje oni sanjari i romanticari kao u starim filmovima?
Kao da su i oni pokleknuli u ovom danasnjem svijetu.
Neki ce reci da zivim u nekom svom filmu, i da ga promatram kroz ruzicaste naocale.
Nekima nece biti jasno zasto je osoba u mojim godinama tako «ogorcena» na spomen tih stvari.
Taj odgovor je univerzalan kao i svaka osoba na ovom svijetu..
Mozda se krije u losim uspomenama, mozda u losem danu, a mozda je to ipak surova stvarnost koju vecina tako dozivljava, ali ne iskazuje..
Nekako mi se cini da je sve to jedna bajka, koja na zalost tu negdje i zavrsava..
Nadam se da ce se bar naci pokoji sanjar i uljepsati sliku tog dana...
Toliko od mene za danas, do sljedecg tipkanja mah-mah..