|
|
| < | rujan, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Želite znati? Čitajte, pa ćete saznati...
Zovem se: Ana
Ugledala sam svijet prije: punih 17 godina
Rođena 14.7.1992.
Želim: ostvariti snove, smijati se.
Trebam: znati cijeniti što imam
Vrlina: dobronamjernost
Mana: kaže se da je put u pakao popločan dobrim namjerama, pa vi zaključite.
Prepoznat ćete me: nećete, budimo realni.
Volim:
- životinje
- prijateljstvo
- čokoladu
- strane jezike
- umjetnost
- poeziju (Cesarić, Matoš, Ujević, Jesenjin...)
- pisati
- putovati
- umjetnike (Monet, Sisley, Munch, Dora Maar, Dali, Escher, Chagall, Rembrandt, van Gogh...)
- ljubičastu
Čitam (zamislite čuda, pa pismena sam): najdraže knjige:
- Mali princ
- Bijeli klaun
- Autsajderi
- Mi djeca s kolodvora Zoo
- Lovac u žitu
- Slika Doriana Greya
- Sretni kraljević (i ostale priče)
- Kradljivica knjiga
(...)
Slušam:
- puno balkanskog punka: Six Pack, Atheist Rap, Pekinška patka, Debeli Precjednik
- Kamelot
- Cranberries
- Blondie
- RHCP
- Enya
- Sonata Arctica
- The Clash
- Iggy Pop
- 3 Doors Down
- Gobac
- Disney pjesmice
- Dido
- Hladno pivo
- Scorpions
- The Killers
- The Fray
- Franz Ferdinand
- Panic at the Disco!
- Sixpence None the Richer
- Lily Allen
(...)
Ne volim:
- ušutkavanje
- "velike Hrvate"
- ljudsku glupost
- smrad
- deprimirane ljude
- nepričljivce
- dosadu
- gubljenje vremena
- prepatetičnost
- stres
- rat
- nesuosjećanje
- odustajanje
- plitkost
- mržnju
- nesporazum
Idem u: Osamnaestu gimnaziju. Peta me uništila.
Blog
Forum
isplati ih se čitati:
Margarita
Marija
Elentari
Fafafala
Sabina
animalsfreedom
Triesduja
Doris
Pošta
Danko
Rakkun
Hrvoje
Ančica
Una
Heart of Glass
Kimestra
Karla
Nobody
Tratinčica
Azys
žena drugog sistema
5ra <333333
Prhki =)
Prosta ravnoteža
Les Yeux
Marta
I remember.
Blank
Plazmessa
Pokus
Smisao života
It shines
VCZ
Prijatelji životinja
In love with the maiden, The flower of winter
Lowbrow children, in grove of the inland
How many times heart's gone through the grinder
wherever you look there's a painful reminder
Singing a love song, words of a stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Insanity, blessing for those born to hate you
Burned by the embers of love, it is so cruel
Howling the night, for the sun of the midnight
Serving the people, condemned you in the eternal
Night of the lost song, words of the stranger
The howling miller, never to face her
Temple of the evil, Temple of the weak
no one knows how bad he feels
Late-night innuendo, temptation of the key
"Live with the Blacksheep, live with me"
Kamelot - Forever <333
there's a pain within
that I can't define
there's an empty space
where your love used to shine
from the night we met
till the day you died
do you think I wished
do you still believe I tried
all too soon we were divided
and life had just begun
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
I belong to you
you belong to me
it's the way things are
always meant to be
like the morning star
and the rising sun
you convey my life
and forgive me what I've done
all too soon we were divided
into darkness and light
will you revive
from the chaos in my mind
where we still are bound together
will you be there
waiting by the gates of dawn
when I close my eyes forever
save me
reverse how I'm thinking of you
every breath I take
brings me closer
closer to forever, to you
I'm waiting for the day that I'm gone
Poezija - uvijek duboka, nikad iscrpna i zauvijek savršena.
Znanje govori, mudrost sluša.
Učeni je svugdje učen, a kralj je samo u svojoj zemlji kralj.
Ponekad srce vidi ono što je za oko nevidljivo.
Neispunjenje želje je patnja. Mudro je ne željeti.
Mnogi bi ljudi radije bili sigurni da su jadni i žalosni, nego riskirali da budu sretni.
Svi smo mi rezultat ljubavi i zanosa.
Čačkanje nosa je za neke jedini način da uđu u sebe.
Oni koji kažu da je teško na vrhu, nikad nisu bili na dnu.
Dom je tamo odakle te ne mogu otjerati kad želiš otići.
Dance like no one is watching, Love like you've never been hurt,
Sing like no one is listening, Live like it's Heaven on Earth.
If sometimes you feel yourself little, useless, offended and
depressed, always remember that you were once the fastes and
most victorius sperm in your group!
U životu postoje dvije tragedije. Jedna je kad izgubiš ono što
najviše želiš. Druga je kad baš to dobiješ.
The poorest man is not without a cent, but without a dream.
Someone once asked me "why do you always insist on taking the
hard road?" and I replied "why do you assume I see two roads"?
It's beter to forgive a friend, then to lose one.
UTJEHA KOSE (A.G.Matoš)
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući, da su tamne oči jasne,
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve, što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: - Miruj! U smrti se sniva.
Sergej Jesenjin
DO VIĐENJA, DRAGI DO VIĐENJA
Do viđenja, dragi, do viđenja.
Ljubav mili u grudima spava.
Ništa ovaj rastanak ne mijenja,
Možda novi susret obećava.
Do viđenja mili, bez ruke i bez slova
neka ti tuga obrve ne povije.
Umrijeti nije ništa novog
niti živjeti ništa novije.
Vladimir Vladimirovič Majakovski
DO VIĐENJA SERGEJU JESENJINU
Naš je planet
radostima
ubog nešto.
Treba
otimati
radost
danima što bježe.
Na svijetu
umrijeti
nije teško.
Stvarati život
daleko je teže.
Nemojte gledati rješenja unaprijed, molim!
1. Kako se ja zovem i prezivam?
2. Koja mi je boja najdraža?
a) crna
b) crvena
c) plava
d) zelena
3. Što sam po horoskopu?
a) blizanac
b) rak
c) lav
d) djevica
4. Kada sam rođena?
5. Koji mi je najdraži kontinent?
a) Europa
b) Azija
c) Afrika
d) S. Amerika
e) J. Amerika
f) Australija
6. Koja mi je najdraža grupa?
a) Lost Prophets
b) RHCP
c) SA (Sonata Arctica)
d) Green Day
7.Koji mi je najgori predmet?
a) matematika
b) hrvatski
c) povijest
d) tehnički
e) fizika
8.Koja je moja najdraža knjiga?
a) Divlji konj
b) Laura
c) HP
d) Mali princ
e) Mi sjeca s kolodvora ZOO
9. Koji je moj najdraži broj?
a) 1-5
b) 6-9
c) 10-14
d) 15-19
e) 20<
10. Znate li nešto zanimljivo ili čudno o meni? Ako zante, što je to?
Bodovi
1. ako je točan 2, ako nije 0
2. a-1, b-4, c-3, d-2
3. b-4, ostalo-0
4. ako je točan odgovor 2, ostalo-0
5. a-4, b-3, c-2, d-6, e-1, f-5
6. a-4, b-3, c-2, d-1
7. a-3, b-0, c-0, d-5, e-4
8. a-1, b-2, c-3, d-5, e-4
9. a-0, b-3, c-2, d-1, e-0
10. ako ste nešto napisali što je zanimljivo i točno 2 boda, ako samo nešto točno 1 bod, ako nije točno (ni zanimljivo) 0 bodova
E sad:
37 - znaš o meni više nego ja sama
30-36 - jako me dobro poznaješ
24-29 - nešto ipak znaš o meni
19-23 - valjda si čula/čuo za mene
18< - tko sam ja?
I još samo dodatak: ona slova koja nose najviše bodova najtočnija su, ostala su djelomično točna ili netočna, moje ime i prezime je Ana Perić, rođena sam 14.7., vegetarijanka sam, učim 5 jezika, obožavam crvenu, crvene kape i ne znam, ako znate još nešto o meni javite pa ću vidjeti je l' se računa.
Pusssa
I da, osobine koje najviše cijenim su iskrenost, jednostavnost i pozitivnost, pa i komunikativnost.
Još jednom, pusssa
Dobro sam,
hvala što pitate.
I da,
gledam i lijevo i desno
kad prelazim preko ceste.
I operem ruke prije jela.
Ne, ne grizem nokte.
Da, pospremila sam sobu.
Da, napisala sam zadaću.
Ne, ja nikad ne bih pušila.
Ne, ja nikad ne bih pila.
I ne, ja se nikad ne bih drogirala.
Kavane nisu za djecu.
Da, još sam maloljetna.
Svako jutro i večer perem zube.
Ne, ne švercam se.
Da, napravila sam pokaz.
Dobro, pristojno ću se ponašati.
Još nešto?
Hvala, doviđenja.
Aha.
Pošta, ovaj post je posvećen posebno tebi.
Samo da znaš.
Dakle,
život je lijep.
Sve u životu je lijepo.
Ono ružno iz života ima smisla
jer samo poljepšava trenutke kada nam je dobro.
Možete reći da život nije fer, da smo rođeni da bismo umrli i slično, no ja se ne slažem.
Mislim da svatko ima svoju ulogu u svemiru, da ga učini ljepšim.
Koliko ćemo mi tu ulogu iskoristiti, ovisi samo o nama samima.
Mislim da je glupo
uništavati si život,
padati u depresije zbog
neuzvraćenih ljubavi,
svađa s roditeljima
ili prijateljima.
Ja mislim da sve to ima neki dublji smisao koji tek kasnije shvatimo.
Stvoreni smo da budemo sretni.
Tuga nam samo ukazuje koliko je sreća lijepa.
Ne zaboravite da
nema sunca bez kiše,
sreće bez tuge,
smijeha bez suza,
puta bez trnja.
Ali tu je upravo zato da ne shvaćamo život olako.
Sjetite se malih stvari koje vas čine sretnima.
Mene čini sretnom
vedar dan,
pogled u zvjezdano nebo,
zvuk kapljica na kišobranu,
gledanje omiljenih filmova
ili serija,
fotografija,
poezija,
dobra knjiga.
Čini me sretnom
svaki novi dah,
mogućnost osjećanja,
kada dobijem lijepu poruku
ili kada mi je e-mail zatrpan porukama prijatelja.
Veseli me pun kaslić razglednica,
pismo prijateljice s kojom se dugo nisam čula,
vjetar kad mi šiba lice.
Vesele me prijatelji, najviše od svega.
I moje ribice.
I moja braća,
i moja sestra
i moji dragi roditelji koji su me stvorili.
I neki profesori koji sa žarom govore o svome predmetu.
Sve ispunjeno strašću i ljubavlju
čini me sretnom.
Uvijek se sjetite
da je sreća u malim stvarima,
da vam svaki dan može biti posljednji
i zato se ne isplati život potrošiti na suze, svađu i plač.
Smijte se
i kad se sretni
i kada niste.
Ne sažaljevajte se.
I upamtite:
vi imate svrhu u svemiru...
Dakle, ustasmo se u 7 poslije ponoći, što bi rekli u 7 ujutro ili samo u 7, doručkovali, spremili i ukrcali u autobus. No to nije ni bitno. Išli smo (prvo) u Pulu.
Prvo smo došli u arenu. U biti prvo smo došli ispred arene (ispravka netočnog navoda ;). Bijah oduševljena. Bilo mi je divno. Sjetila sam se svega. Za sve neupućene, prošle godine bijah na fotoradionici u Puli i tamo upoznah najbolje ljude Hrvatske (ovim putem pozdravljam ih sve, dakle, poimence Irinu, Komarca, Žbuku, Antišu, Rosanu, Duby, Nevenu moju, Pežu, Jazavca, Papeca, Ribića, Amira, Njafija, Frana, Čmelicu, Minicu, Sanju, pa i Vlatku i ostatak ako ga ima) koji su me promijenili (nabolje, naravno ;). I tamo, ispred arene, sjećanja počeše navirati. Točno sam se sjećala svega, čak i nekih već zaboravljenih trenutaka. Posebno sam se sjetila Amira kada smo sjedili ispred arene i imah na ušnoj hrskavici ring (nažalost ne pravi) i pitao me je jesam li se i ja "probušila" i nasmijao se, jer i on je imao ring u hrskavici (ali pravi). I ja mu priznah da je to kamuflažni ring i još smo malo razglabali o piercevima i tako. No to sad nije bitno. Dakle, u Puli (mom najdražem gradu, odmah poslije Zagreba), ispred arene slikala sam se sa svojim dragim ljudima od milja zvanim prijateljima i ja sam i njih slikala. Nažalost sliku (koja je, usput, jako lijepa) ne mogu priložiti jer je snimljena analognim fotoaparatom, pa ne mogoh prebaciti, ali pokušat ću vam je dočarati, s lijeva na desno. Zamislite Elu, Klaru, Ninu i Bornu poredane, a u drugom planu Orlića u pozadini i dio Vladimirove čupe. Potom smo prošli glavninu Pule (bolje rečeno protrčali), a ja sam je htjela zgrliti. Prvo arenu pa i cijelu Pulu. Ali onda mi je došlo do mozga da je obujam i opseg arene ipak nešto veći od moje mogućnosti obujmljenja rukama, pa ništa od toga. Ali stvarno sam je htjela zagrliti. I iako sam u početku bila lošije volje, Pula me razvedrila. Evo vam slikice.
Dalje, sjedosmo u autobus i zaputismo se u Fažanu. Tamo pojedosmo pizzu i dobismo malo slobodnog vremena za nabavku (khm, khm). Valentina, Ela i ja se prošetasmo malo i ugledasmo dva bezobrazno zgodna "šovinista" (nije bitno), i jedan je imao dredlockse, a nijedan nije imao majicu. I bili su Francuzi, i ako nisu dosada umrli, još uvijek su. Tada na brod za Brijune. Dođosmo. Vidjesmo Titov Cadillac (vožnja od pola sata 3 000 kn, vožnja od sat vremena 5 000 kn!!).
Posebno smiješno-ironičan prizor bila je slika Tite kako pušta golubicu, a metar dalje, ta ista golubica, ali preparirana u "letu" 
. Vožnja vlakićem Tada bijah posebno umjetnički nastrojena. Ali i ljuta na cijeli svijet. I onda sam pukla. Vozili smo se u vlakiću, i paf, shvatila sam da moja ljutnja nema smisla i ponovo bijah oraspoložena, pa sam se svađala s Kokiem, Titovim kakaduom, od milja zvanim prokletom ptičurinom 
. I bilo mi je lijepo, i kava koju smo ispili stojećki kojom nas je Cvjetko častio (hvala, Cvjetko ;) i tako.
I ponovo na brod pa u autobus. U istom smo putem natrag cijelo vrijeme pjevali pa je bilo baš lijepo. I odosmo direktno na večeru (usput budi rečeno, nije bila nešto, no tko je na maturalac došao jesti??!). Poslije sam si stvarno dala truda i lijepo se uredila za disco. Kada smo trebali krenuti, Ilčićka je shvatila da je N...(etko) pokušala/o prokrijumčariti cigarete, pa joj/mu je zaplijenila isto (bijeli Malboro!). No to nije više bilo spominjano tu večer. U discu sam dušu ispustila. Stvarno. Tako sam žustro plesala, kao da više nikada neću. I naplesala se za, pa cijelu večer . Sve se s mene cijedilo, sva litra i pol tekućine koju sam tamo popila izašla je preko mojih pora van. Bilo je malo fuj, ali osjećaj iscrpljenosti bio je predobar. I odmah se istuširah, ap onako iscrpljena lako utonuh u san u oko 3 sata iza ponoći.
To je bio drugi dan. I tri sata trećeg. Eto.
To be continued 
Eto, bilo mi dosadno, pa sam se malo igrala u photoshopu.
Vi samo morate pogoditi koga sam tako svojski "uredila".
Nije teško, nisam potpuno izobličila sliku.
Dakle, ponosna sam na svojih ruku djelo.
Nastavak maturalca slijedi uskoro.
Do tada pogađajte.
Onaj tko pogodi dobiva 1 tolarjev!
Neka igra počne, hihi ;)
Dakle...
Bilo je...
...PREPREPREPREPREPREPREPREPREPREPREPREPREDOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOBROOOOOOOO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Prezakon, prezanimljivo, presuper, prezabavno, pregenijalno, prefantastično, preodlično, ma budimo iskreni PRESAVRŠENO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ODLIČNO!!!!!!!!
nO 1!!!
Dakle, ja bih ponovno!
Još bar bezbroj puta...
Pogotovo petak na/i subota.
Što se tiče naslova...
Evo, tko još ne zna, još u srijedu navečer postali smo braća. Odnosno, ja sestra, a oni braća. Ili tako nekako.
Prvo Luka, a potom Dropa.
Ma super su oni.
Volim ih 
.
Kao i još mali milijun ljudi.
To je zato što imam veliko srce za puno ljudi, hehe
Dakle, kako je to izgledalo...
Ah, tako mi se ne da opisivati nešto tako neopisivo (dobro).
Dakle, srijeda. U 15 do 8 ispred škole.
Još mrtva (umorna, bez brige) teških torbi i kofera.
I takvih sličnih još 46 ljudi. Ako se računaju profesori, vodičkinja i šofer 51 takav čovjek. No nije to bitno.
Mi krenemo. I idemo. I dođemo prvo negdje na neku pumpu na 20 min.
No to nije bitno.
Onda na neku Aleju Glagoljša, Hum, Motovun i šta ti ja još znam šta.
I onda u Umag. Trebasmo biti u hotelu, ali bijesmo u bungalovima (meni je pasalo ;)
I eto, odosmo u pola šest (ne u 7, Luka!!) na plažu.
I u 7 na večeru.
I kao imali smo izlazak.
Otišli smo na "tuuluum". Bilo je bzvz. Ali prije toga super raspoloženje. I onda je puknulo. Svi pošizili (ili gotovo svi), neki potražili utjehu u suzama (ja 5 puta, to mi se već dugo nije dogodilo), neki u nečem drugom (hihi), ali do kraja večeri bijah utješena. pa, skoro i sretna. I skoro sa svima pomirena. I onda smo otišli, hm, spavati. relativo rano. Oko 4. Da, to je bio prvi dan. Ostali slijede u nastavcima. Do tada ciao!
E, da, sis, sretan 17i!!!
Broj je predobar!
Zato uživaj!
A sada stvarno, boooK!
Dajte svoj glas da RHCP dođu u Hrvatsku!!!
Stranica:
http://www.petitiononline.com/RHCPcro/petition.html
Molim i ostale blogere da na svoj blog stave adresu, pa da ima što više glasova.
