| < | lipanj, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
|
Istina o nasoj zemlji je pobijedila Mi smo 1941. godine posli u borbu onda, kad je bilo poruseno ono sto nije valjalo, sto je dozivjelo krah, sto je bilo razbijeno – a do cega je neminovno moralo doci pod onakvim upravljacima, kakve je imala ... |
|
Josip Broz Tito KOMUNISTI I KATOLICI Nije prošlo ni dvadeset godina od svrsetka "posljednjeg" svjetskog rata -a rat je opet pred vratima. Priblizavanje te posasti stavlja u pokret sve društvene snage. Opredjeljuje se - za rat, ili za mir, za fasizam ili za demokraciju. I cim je aktivnija borba između ovih dviju glavnih sila u svijetu - tim se bespomocnije koprcaju oni treci koji jos ne mogu da se opredijele na koju ce stranu. Medju ove trece spadaju i stotine hiljada pripadnika katolickih organizacija. U frontu rata i fasizma - ne mogu, jer je rat protiv njihovih najbitnijih moralnih shvatanja i materijalnih interesa. U frontu mira i demokratije ne stupaju, jer se navodno boje "aveti komunizma". A komunisti su pak najodlucniji borci za mir i narodne slobode. Sta razdvaja ova dva krupna drustvena pokreta? Sta im smeta da zajedno brane mir i slobodu? Pogledajmo najprije tko sacinjava komunisticke, a tko krscanske organizacije. Komunisticki pokret jeste radnicki pokret, kome se pridruzuje manji ili veci dio gradske i seoske sirotinje i napredne inteligencije. Glavnu masu katolickih organizacija sacinjavaju seljastvo, malogradjani, seljacka i gradska sirotinja i omladina tih slojeva. Dakle, ni za casak ne gubeci iz vida znacaj svecenicke hijerarhije "crkvenih knezova" i izvjesnog sloja kapitalista, izrabljivaca, mi mozemo tvrditi : socijalno-ekonomske razlike izemdju masa iz katolickih i komunistickih organizacija nisu takve da bi onemogucivale saradnju tih dvaju pokreta. U Sloveniji, pa i u Hrvatskoh, ta je razlika priblizno ista kao, recimo, izmedju HSS i komunista. Po svojim nazorima na svijet, mi komunisti smo nosioci dijalektickoh materijalizma, i kao takvi- bezvjerci. Katolici su po filozofskim nazorima idealisti, vjerujuu boga i crkvene dogme. Medju ta dva nazora na svijet suprotnost je zaista nepomirljiva. Ona ima i klasne, i historijeske i naucne korijene. Ali sta biste vi rekli kad biste vidjeli takva dva filozofa u sumi kako oba vide da se na njih ustremila ogromna zvijer, koja hoce da ih smrvi i unisti? Odbraniti se mogu samo zajednickim silama. A oni - umjesto da se zajednicki brane, da zovu u pomoc sve, susjede i prijatelje - prepiru se oko toga, recimo, da li je Bog stvorio covjeka, ili je covjek izmislio (uobrazio) Boga. Vi biste, nesumnjivo rekli: ostavite filozofski spor na stranu, branite zivot dok ga jos mozete obraniti! Takav je i nas polozaj danas. Na nas se okomila neman fasizma i rata. Ta opasnost potiskuje u pozadinu sve ostalo. Zato komunisti pruzaju ruku katolicima da zajednicki istupaju protiv fasizma i rata - te najreakcionarnije sile, koja jednako ugrozava narodne mase bez obzira na vjersku pripadnost, politicko uvjerenje. Njemackom fasizmu je dapace katolicizam suvise liberalan i progoni ga kao buntovnicki. Iz katolickog pokreta danas se dize protest protiv tog glavnog neprijatelja covjecanstva, protiv fasizma i rata. Ako bi katolicke organizacije i katolicki pokreti uopce danas ustali protiv fasizma i rata, oni bi time samim postali, objektivno, napredni, a ne reakcionarni pokreti. To je odlucujuce mjerilo za odnos komunista prema organizacijama, pokretima narodima, pa i njihovima vodjama. U takvoj situaciji nasa je duznosti i interes je citavog covjecanstva poduhvatiti, primiti i pomoci taj protest, ukljuciti ga u opci val otpora fasizmu i ratu. Kud ces reakcionarnije nego (sto) je bilo rusko svecenstvo, javno i neposredno vezano sa carskom policijom! A kad je jedan dio ruskog svecenstva 1905. god. poceo protestovati protiv carskog nasilja i samovolje, Lenjin je pisao: "...Mi socijalisti trebamo poduprijeti taj pokret dovodeci do kraja zahtjeve postenih ljudi iz svecenstva, hvatajuci ih za rijec o slobodi, zahtijevajuci da odlucno prekinu svaku vezu izmedju vjere i policije..." A dalje govoreci o borbi protiv carskog samodrzavlja, Lenjin prise: "Jedinstvo te stvarne revolucionarne borbe ugnjetene klase za stvaranje raja na zemlji za nas je vaznije nego misljenje o raju na nebesima." I nama je danas vaznije jedinstvo borbe svih demokratskih i miroljubivih prokreta za mir, slobodu i napredak nego svjetovni nazori tih pokreta. Ostavimo za sada na stranu spor o raju na nebu, borimo se zajedno s onima koji vjeruju u raj protiv pakla na zemlji, pakla ciji plamen obuhvaca i katolike i nekatolike.I bas zato da bi olaksali njihovo pristupanje u frontu mira, slobode i napretka, mi treba da obustavimo sve sto bi moglo da vrijedja njihove vjerske osjecaje. "Slovenec" u uvodniku od 27.IX pise kako je osnovna suprotnost izmedju komunizma i krscanstva vjerska suprotnost. Kao dokaz navodi kako je u Sovjetskom Savezu " ... bogoslovlje kaznjivo, a vjerski odgoj zabranjhen..." Prije svega - netacno je da je u Sovjetskog savezu bogoslovlje kaznjivo. Svako moze da se moli i stuje boga koliko hoce. Nikada mu za to ni vlas s glave nece pasti. Jos u prvome programu Boljsevicke partije istaknut je zahtjev za odvajanjem crkve od drzave i punom vjerskom slobodom. Lenjin je taj dio programao objasnjavao: "...Socijaldemokrati zahtijevaju da svaki ima puno pravo ispovijedati kakvu god hoce vjeru potpuno i slobodno... i ne samo drzati se kakve god hoce vjere nego je i siriti i mijenjati vjeru..." A na drugom mjestu Lenjin opsirno objasnjava zasto boljsevici nisu unijeli u program izjavu o svom ateizmu i zastao borbenim i postenim proleterima koji vjeruju u boga cak "... ne zabranjujemo stupati u nasu Partiju..." U Sovjetskom Savezu vlada je poduzimala mjere samo protiv onih religioznih drustava i crkvenih funkcionera koji su iskoristavali crkvu i vjeru za kontrarevolucionarnu zavjerenicku akciju protiv sovjetske vlasti ili koji su se prodali medjunarodnim spijunskim organizacijama. Sustina politike katolickih partija sastoji se u tome sto one zloupotrebljavajuci vjerske osjecaje i uvjerenja, mijesajuci vjerske i drzavne, duhovne i politicke probleme i interese nastoje dobiti politicku prevlast u zemlji, osigurati prevlast ili monopol svoje religije, ocuvati kapitalisticki poredak i ostatke srednjevjekovlja u oblasti privilegija crkve i svecenstva. Prema tome - razlika izmedju katolicizma i klerikalizma jeste razlika izmedju vjere i politicke partije. Vecina katolika nisu pristase politike katolickih partija. Ima mnogo katolickih politicara koji su iskreni protivnici fasizma i rata, ali ima u katolickim partijama i faststa, kao i u drugim gradjanskim partijama. U Spaniji se fasisti iz katolickih partija s oruzjem i krstom u ruci bore protiv katolickih masa i organizacija u Galiciji, Baskiji i Kataloniji. Za to bi bilo iz osnova pogresno boriti se protiv katolicizma uopce, a jos pogresnije istovjetovati katolicizam s politikom katolickih partija, a ove prosto krstiti u "klerofasizam". S time treba prekinuti! Svaki pojedini pokret, svaku organizaciju, pa i svakoga vodju katolicizma moramo gledati i ocjenjivati konkretno po njogovu drzanju i njegovom odnosu prema ratu i fasizmu, prema pokretu naroda za mir i slobodu. Kod nas jedan dio katolicke stampe ("Slovenac", "Hrvatska straza", "Nedjelja" i dr.) toliko puse u Hitlerove "protuboljsevicke" i protuseimitske diple da zaboravljaju i vjeru i sve crkvene zapovjedi. Takvom politikom one pomazu fasistickim ratnim pripremama i fasistickom teroru. Zbog toga mi ustajemo i moramo ustati protiv te politike. Ali pitajmo se: zar samo mi? Zar tu politiku odobravaju one hiljade seljaka - katolika iz "krizarske" organizacije, iz "prosvetne zvezde" i drugih masovnih katolickih organizacija? Ne. Odobravaju li oni da marokanski muslimani - Arapi pod sjenom kriza ubijaju spanjolske katolike - seljake? Slazu li se s time da se crkve i samostani pretvaraju u fasisticke tvrdjave i u skladista municije? Zar hoce da sloboda i autonomija katalonskog i baskijskog naroda budu u krvi ugusene i strvene? Hoce li hrvatski i slovenski katolici da se njihova domovina nadje pod cizmom Musolinija, Hitlera ili madjarskih ugnjetaca? Ne, kao god sto nece da ih pljacka i ugnjetava velikosrpska burzoazija. A kad je tako, onda je iz osnova pogresno istovjetovati te mase katolika s pisanjem "Slovenca", "Hrvatske straze" itd. Katolicke mase ustaju protiv fazizma i rata. Nasa je duznost da im pruzimo ruku i pomognemo preci na put zajednicke borbe protiv zajednickog neprijatelja citavog covjecanstva. Ne gubeci iz vida sto nas razdvaja, mi moramo gledati i traziti ono sto nas priblizava njima. A priblizava nas prije svega zajednicka borba za kruh svagdasnji. Zajednicka borba za mir i slobodu, protiv rata i fasizma. Zajednicka borba za ravnopravnost i slobodu, hrvatskog i slovenskog naroda. Zajednicka borba protiv sesto-januarskih fasistickih klika, koje su progonile i zatvarale ne samo komuniste nego i katolicke vodje i organizacije. Zajednicka borba za zivot dostojan covjeka. Pred opasnoscu paklenih sila rata i fasizma pruzimo si ruke za zajednicku odbranu mira i dobrobiti citavog covjecanstva. Pisano u Becu u drugoj polovini novembra 1937. Stampano u listu "Proleter" |
|
Karl Marx rodio se 5. maja 1818. g. u gradu Trieru (Porajnska Pruska). Otac mu je bio advokat, Židov i 1824. god. prešao u protestantstvo. Porodica je bila imućna, kulturna, ali nije bila revolucionarna. Poslije završene gimnazije u Trieru, Marx se upisuje na univerzitet, najprije u Bonnu, zatim u Berlinu. Studira pravne nauke, ali prije svega historiju i filozofiju. Završivši univerzitetske studije 1841. g. branio je doktorsku disertaciju o filozofiji Epikura. Po svojim shvaćanjima Marx je tada još bio hegelijanac-idealist. U Berlinu je pripadao krugu „lijevih hegelijanaca" (Bruno Bauer i dr.), koji su se trudili da iz Hegelove filozofije izvuku ateističke i revolucionarne zaključke. Poslije Završetka studija Marx odlazi u Bonn, računajući da postane profesor. Ali je reakcionarna politika vlade, koja je 1832. g. oduzela katedru Ludwigu Feuerbachu i 1836. g. ponovo odbila da ga primi na univerzitet, a 1841. g. nije dopustila mladom profesoru Brunu Baueru da drži predavanja na univerzitetu u Bonnu, primorala Marxa da se. odrekne karijere učenjaka. Shvaćanja lijevog hegelijanstva u Njemačkoj razvijala su se vrlo brzo. Ludwig Feuerbach, naročito od 1836. g., počinje kritizirati teologiju i skretati k materijalizmu, koji je njime potpuno ovladao 1841. g. („Suština kršćanstva"); 1843. g. izlaze njegovi „Osnovi filozofije budućnosti". „Trebalo je lično preživjeti oslobodilački utjecaj tih knjiga" - pisao je kasnije Engels o tim djelima Feuerbacha. „Mi" (t. j. lijevi hegelijanci, među njima i Marx) „odjednom smo postali feuerbachovci." U to vrijeme su rajnski radikalni buržuji, koji su imali dodirnih točaka s lijevim hegelijancima, pokrenuli opozicioni list u Kolnu: „Rajnske novine" (list je počeo izlaziti od 1. januara 1842. g.). Marx i Bruno Bauer bili su pozvani da budu glavni suradnici, a oktobra 1842. g. Marx je postao glavni urednik i preselio se iz Bonna u Koeln. Pod Marxovim uredništvom revolucionarno-demokratski pravac lista postaje sve određeniji, i vlada je u početku podvrgla list dvostrukoj i trostrukoj cenzuri, a zatim je odlučila da ga sasvim zabrani 1. januara 1843. g. Do toga roka Marx je morao napustiti redakciju, ali njegov odlazak ipak nije spasio list, i on je bio definitivno zabranjen marta 1843. g. Među najznačajnijim člancima koje je Marx objavio u „Rajnskim novinama" Engels ističe članak o položaju seljaka-viflogradara u dolini Mosele. Novinarski rad je pokazao Marxu da ne poznaje dovoljno političku ekonomiju i on počinje ozbiljno proučavati. Godine 1843. Marx se u Kreuznachu (Krojcnahu) ženi svojom drugaricom iz djetinjstva, Jenny von Westphallen, s kojom se zaručio još dok je bio student. Njegova žena je bila iz pruske reakcionarne plemićke porodice. - Njen stariji brat je bio ministar unutrašnjih poslova u Pruskoj u jednoj od najreakcionarnijih epoha, 1850.-1858. g. U jesen 1843. g. Marx odlazi u Pariz da u inozemstvu, zajedno sa Ar-noldom Rugeom (1802.-1880.; lijevi hegelijanac, 1825.-1830. u zatvoru, poslije 1848. g. emigrant; od 1866.-1870. bizmarki-janac) izdaje radikalni časopis. Izašao je samo prvi svezak toga časopisa „Njemačko-francuski godišnjak". Prestao je izlaziti zbog teškoća oko ilegalnog raspačavanja u Njemačkoj i zbog neslaganja s Rugeom. U svojim člancima u tome časopisu Marx istupa već kao revolucionar, objavljujući „nemilosrdnu kritiku svega postojećeg" i naročito „kritiku oružjem", apelirajući na mase i proletarijat. Tekst dopunjavan, ali i prepisivan sa srpskog jezika. |
 Nacisti i ustaše su ništa više nego zgubidani. Sama pomisao na arijevsku rasu je smiješna, tj. nemoguća. Pa nacisti kaj vam nije jasno da to nemre: pa sigurno vam je predak sa Židovom mutio, pa ipak ste vi veliki vjernici i najbolje biste trebali znati da smo svi mi od Židova došli. Pretpostavljam da su crnci bili proganjani jer su svi bili impotentni gadovi kojima se nije mogao dići, e pa vjerojatno imam pravo. Naravno nesmije se zaboraviti nacistički zločin, a oni koji podržavaju nacističku ideju su prokleti moroni i to netrebam dokazivati.  Ustaše, današnji i nekadašnji problem Hrvatske. Pa ima nešto šta nesmijem napisati, ali vas ima bogmeš previše ovdje. nažalost realnost je ta da su svi više manje "VELIKI HRVATI" i ustaše, a nemaju veze s Hrvatskom već su sa kamena došli. Siluj, ubij, kradi, laži pa se pomoli. To je sistem uspješnog čovjeka u Hrvatskoj makar onaj dio sa silovanjem je nestao djelomično, danas se mogu naći glupače i sponzoruše svuda.  Normalni ljudi i vi koji niste ustaše, molim vas ne podliježite ovom okupatoru koji nam mažu oči melemom da mi živimo u slobodnoj zemlji jer su to sranja. Kupamo se u govnima koja stoje od 1991. Koliko su glupi ljudi da glasaju za desnicu?? Pa čini se puno....  No, želim reći da je fašizam loš i da tu nema ništa cool, da ubijanje Židova, Roma i Crnaca nije in, kamoli vrijeđanje socijalizma i veličanja Pavelića koji je napustio vas ustaše u ženskoj odjeći s državnom blagajnom, hehehe. Dosta je ljudi prošlo nekažnjeno. Molim vas da pružite najveći otpor fašizmu i ičemu šta teži tome. Smrt fašizmu, sloboda narodu!   Nemojte zaboraviti baciti smeće.  |
 24.5., Dan mladosti. Na taj dan se prisjećamo našeg starog druga, koji je puno učinio za nas. Nije nam pokazao put nego nas je i vodio hrabro naprijed, odupirući kapitalizmu i komunizmu. Tito je bio čovjek sa želudcem, koji je možda bio bravar po struci, ali niti jedan današnji političar ili doktor sociolog mu isu ni do malog prsta. Čovjek koji je učinio mnogo za oslobođenje, napredak, slobodu i jedinstvo našeg naroda. Čovjek koji se ne boji pomoći drugu u nevolji.  Čovjek koji je bio svjestan svega što se događa i što će se dogoditi. Čovjek koji osvijetljava put nama. Naš svjetlonoša. Josip Broz Tito.  |
|
Razvojem industrijskog društva u 19. stoljeću promijenilo se lice Europe. Žile kucavice starih kraljevstava nisu više bila seoska imanja, već velegradi. Svakodnevno, gomile ljudi su dolazile u industrjske centre, tražeći način preživljavanja, tražeći uspjeh i svoj dio u novorođenom, građanskom društvu. Buržoazija ima sve veći utjecaj na tokove povijesti, treći stalež preuzima vlast u svim državama. Moć buržoazije demonstrirana je u Sjedinjenim Državama i Francuskoj, krajem 18. stog stoljeća. Napoleonski ratovi rađaju ideju svjetske republike, uspostavljanja republikanskog uređenja u cijelom svijetu, svrgavanje kralja, ako treba i silom. Pokret romantizma postaje prema sredini 19- stog stoljeća sve više politički aktivan. Prvi pjesnici koji tematiziraju društvene prilike su Heine, Petofi i niz drugih. Kao posljedica ovakvog stanja u Europi koju tresu valovi revolucija stvara se niz društava, učenja i idealističkih projekata koji bi obuhvaćali ideje, planove i nacrte za ustroj i sudbinu određenih nacija. No neki od njih bave se projektima koji su od značaja za cijeli svijet. To su tzv. Socijalni utopisti. Ovaj naziv je ponešto pogrdan, a nadjenuli su im ga marksisti u drugoj polovici 19. stog st. Naime njihova učenja smatrali su previše idealističnima, previše romantičarskima, bez temelja u povijesti. Ipak socijalni utopisti jedan su od glavnih izvora Marxove misli. Claude Henri de Rouvroy, comte de Saint-Simon (1760-1825)- jedan je od vodećih mislilaca na području utopijskog socijalizma. Glavni uzrok sukoba u društvu, po njemu, jeste suprotnost između onih koji proizvode i onih koji ne proizvode, drugim riječima, vlasnika postrojenja i radnika. ta se suprotnost može prevladati u državi čiju harmoničnost osigurava njezino vodstvo- filozofi i znanstvenici. Primjena ove Platonove ideje u modernom svijetu osigurala bi prosperitet za sve, jer, smatrao je da ljudi velikog intelekta mogu osigurati pravednu raspodjelu dobara. Zastupao je "novo kršćanstvo" vjeru koja bi ukinula dogme i podjele koje su uzrok rata (no kako je i utopizam i pacifizam tek u svom začetku, danas djeluje malo nezgrapno što je nazvao religiju baš imenom jedne već postojeće). Zanimljivo je naglasiti da je bio grof, dakle pripadnik obrazovane aristokracije. Robert Owen (1771-1858)- ovaj socijalni utopist bio je vlasnik tvornica i unutar njih svojim zaposlenicima je davao izuzetno humane uvjete rada. Smatrao je da ljudski rad donosi više ploda ako je više vrednovan, pa je gradio škole, kuće i općenito bio poznat po skrbi za radnike. Dopuštajući radnicma individualnu slobodu, odnoseći se prema njima kao prema osobama, a ne stvarima Owen je ostvarivao ono što je smatrao utopijom. Također, pokušao je utopijsku praksu proširiti pa je osnovao rad New Harmony( Indiana, SAD), koji se bazirao a njegovim ekonomsko- humanim načelima. Projekt je propao, ali gradić stoji tamo i danas kao turistička atrakcija. Charles Fourier (1772-1837)- socijalni utopist koji je kritizirao industrijsku revoluciju sa svim njezinim negativnim stranama. Zagovarao je život u manjim komunama (phalanstčre) u kojima bi red i jednakost bili osigurani podjelom posla prema talentu, inicijativom- teži poslovi bi se plaćali više i slično. Život ogranočenih skupina oko1600 ljudi bio bi u velikim hotelima. Ove ideje našle su odjeka u 20- tom stoljeću u le Corbusierovim zgradama zajedničkog stanovanja ili izraelskim kibucima. |
|
Marxovo naučavanje obuhvaća filozofiju prakse- opće filozofsko gledište o potrebi izmjene svijeta, gledište novog humanizma- materijalističko shvaćanje povijesti... shvaćanje povijesnih razvoja kao rezultat klasnih borbi uvjetovanih razvitkom proizvodnih snaga i njima odgovarajućih odnosa: kritiku političke ekonomije i učenje o socijalističkom preobražaju modernog industrijskog društva u slobodnu zajednicu udruženih proizvođača, učenje o proleterskoj revoluciji i odumiranju države. Boris Kalin- Povijest filozofije U ovom blogu naša je namjera upoznati čitatelja sa marksizmom, humanističkom filozofijom društvenog prevrata. Pokušat ćemo kronološki upoznati čitatelje s osnovnim pojmovima marksizma, najvažnijim ličnostima, usponima i padovima ove teorije. |
|
Rad je izvor svega bogatstva, kažu politički ekonomisti. On to zaista i jest- uz prirodu koja mu pruža materijal, koji on pretvara u bogatstvo. Ali on je još beskrajno više od toga. On je prvi osnovni uvjet svega ljudskoga života, i to u tolikoj mjeri da u izvjesnom smislu moramo reći: rad je stvorio samog čovjeka. Engels |
