|
Valjda zbog sezone godišnjih odmora, koja je trajanjem od skoro dva mjeseca umrtvila sva zbivanja u ovom gradu, neprimjetno je prošao rok na kojega u zemljama razvijene demokracije budno paze, osobito predstavnici oporbenih stranaka. Prošlo je prvih 100 dana novih lokalnih vlasti. Rok u kojem postoji nepisano pravilo da se novopečene vlastodršce ostavi na miru da se usele u svoje nove urede, snađu u novim zadaćama i iznesu barem kroki vizije razvojne politike sredine kojom bi (ako ne bude prijevremenih iskakanja) trebali upravljati u ime nas građana sljedeće četiri godine. Malo ću zastraniti od tijeka misli, pa reći kako je to zapravo prilično čudan običaj. Naime, kad poslodavac zaposli novog radnika, obično mu daje rok od tih prvih 3 mjeseca, neka pokaže što zna i koliko se maksimalno može i hoće zalagati. U ta prva tri mjeseca, radnika se tjera na maksimalan napor i daje mu se i dvostruko posla, ne dopuštaju mu se greške i ukoliko samo malo izgubi kompas, obično mu se kaže da nažalost nije zadovoljio i traži se novo rješenje. Jedino kad narod (posredno, izborima) "zapošljava" one radnike koji bi četiri duge godine trebali upravljati sveukupnom zajedničkom imovinom i ako sve bude ispravno uvećavati ju na zajedničku korist i slavu, koristi se obrnuti princip! Prva tri mjeseca dopuštamo im (gledamo kroz prste) da ne rade ništa ili rade tek malo jer "jadnici, tek su uselili u urede pa se nisu snašli"!? Šalu na stranu, ali ako se po jutru dan poznaje, Brod neće vidjeti razvijenijih i slavnijih dana u sljedeće 4 godine. Bilo je, treba priznati, ohrabrujućih poteza. Najava oštrog rebalansa ovogodišnjeg proračuna, koji je u preizborne svrhe nerealno i smiješno kreirala prošla gradska vlast, znak je spremnosti na priznavanje realnosti. Najave da će se prioriteti drukčije postaviti i, umjesto potrošnje, naglasak staviti na razvoj, komunalnu infrastrukturu i osnovni socijalni razvitak, a da će se staviti točka na faraonske investicije uljepšavanja (pa čak i po cijenu raspada koalicije na vlasti!), ohrabrujući su potezi gradonačelnika i župana, i daju lijepu sliku barem političke odvažnosti u donošenju odluka. Svatko može pronaći i poneku sitnicu za sebe; meni je, recimo, bila draga najava konačnog preustroja u donošenju odluka u kulturi i s tim u svezi najava osnivanja kulturnog vijeća. Unesrećeni prošlomjesečnim poplavama izdvojit će i prilično brzo i odlučno reagiranje gradskih i županijskih vlasti na tu elementarnu katastrofu. Ali ono što nismo vidjeli u prvih 100 dana vrlo je zabrinjavajuće. Nismo vidjeli baš nikakvu viziju razvoja. Ne, dakle, reagiranje na događaje, nego stav kakav Brod/Županiju vide vodeći ljudi za jednu, tri, ili pet godina! Tužno mi je kao Brođaninu čitati u novinama nekidan kako Bjelovar, Varaždin, pa čak i Koprivnica, gradovi koji su i tri puta manji od Broda imaju tri puta veće proračune. Rijeka koja je tek 80 posto veća od broda ima skoro 8 puta (800%!) veći proračun! Tužno je to ali stvarno stanje, na koje ne možemo utjecati. Jasno mi je da su na raspolaganju ograničena materijalna sredstva. Nekidan mi se gradonačelnica Dubrovnika, mlada i energična Dubravka Šuica žalila kako s gradskim proračunom tog drevnog grada od 280 milijuna jedva pokriva osnovne potrebe grada. A to je više novca nego što Brod (čak i sam puno veći od Dubrovnika) i županija Brodsko-posavska imaju na raspolaganju zajedno, za sve potrebe! Što mi možemo pokriti s takvim "sitnišem"? Ovrha od stotinjak milijuna kuna, koja će blokirati račun grada zbog izgubljenog sudskog spora, a za koju zapravo nije kriva ova gradska uprava, mogla bi nas baciti u stečaj i zaustaviti razvoj grada na nekoliko godina! Ostaju nam samo ljudi; pokušati iskoristiti znanje i snalažljivost svih ljudi koje ovaj grad ima. Tu i leži moja žalost nad prvih 100 dana! Garnitura na vlasti nije ovo izgleda shvatila. I ne shvaća da sada treba primiriti političke razlike u svrhu zajedničkog napretka (privremeno, dakako, do novih izbora; ali novi izbori su daleko, daleko - za gotovo 4 godine - i ne treba se sada bojati suradnje!). I kao političar iz jedne male oporbene stranke moram sa žalošću konstatirati da se bilo kakav razgovor o suradnji odbija. Vladajuća koalicija ima više od 50% u gradu i županiji i ponašaju se kao da im ne treba nitko. Čak i dobre ideje se odbijaju. Ustvari, do dužnosnika se ne može ni doći! Zašto se onda čude kad im to isto samo na suptilniji način rade takozvani profesionalci u gradskoj i županijskoj vlasti, koji su posao dobili za vrijeme nekih drugih političkih struktura? Pa i ti ljudi imaju pravo na svoj politički stav! Nova je vlast tako (u županijskoj upravi nešto više nego u gradskoj) podvrgnuta ne samo tihom bojkotu, nego već i otvorenoj opstrukciji . Za zluradošću se prate gafovi novih dužnosnika, a nitko nema ni hrabrosti upozoriti na greške. "Nije moj problem!" Tko ne stvori atmosferu suradnje na zajedničkom razvoju, ne može očekivati ni bezuvjetnu suradnju drugih na vlastitim projektima! Prema najavama, jedini odgovor na dosadašnju paralizu vlasti je najavljeno rotiranje čelnih ljudi u gradu i županiji. Opet? Samo 100 dana od izbora, nakon što su ti ljudi predstavljeni ne kao rezultat puke stranačke stranačke trgovine, nego kao "najbolja kadrovska rješenja za ovu sredinu"? |