|
Naslov je tu samo da privuče pažnju jer ne, ne predlažem vojni napad na južnu obalu. Na pisanje ovoga teksta potaklo me to što sam pročitao podatak da je samo nešto više od trideset tisuća građana ovoga grada rođeno s prebivalištem u njemu. Samo trećina Brođanki i Brođana su rođeni Brođani! Pa što onda uopće danas znači riječ Brođanin? Za mene je bio znak da sam nepovratno povezan s ovim gradom (na moju sreću ili nesreću, prosudit će vrijeme, jer zbog vezanosti s Brodom, promakle su meni i mnogobrojnim mojim vršnjacima - i promiču i dalje! - brojne šanse u drugim gradovima), kad sam za vrijeme studiranja osjećao neku čudnu radost kad je vlak ulazio na brodski željeznički kolodvor. Ili kad se prođe ribarska kuća na autocesti, pa se nakon šume vide prve zgrade "Đure Đakovića" i gradski neboderi. Je li to zbog obitelji, prijatelja, posla ili jednostavno pogleda na brdo ili Savu, nikada nikome tko se tako osjećao neće biti sasvim jasno. Osjećaj pripadnosti je tu i to snažan. Ima u ovom gradu i jedna grupa novih stanovnika. Gotovo dvadeset tisuća doseljenika iz Bosne, koje je rat prebacio na sjevernu obalu. Našalimo li se, i većina je njih "rođenih" Brođana, jer se zdravstvo Bosanskog Broda u potpunosti naslanjalo na brodsku bolnicu. Njihova je situacija teška, ali može se prelomiti u dva smjera, ovisno kako mi to želimo i u kojem smjeru djelujemo. Pročitao sam nedavno misao ratnog predsjednika Kriznog štaba, a sada sabornika (istinitu, ali za moj habitus prepesimističnu) da su se u Slavonskom Brodu susrele dvije nevolje (izbjeglice sa svojim životima u ruševinama i domaće stanovništvo koje je rat vratio desetljeća unatrag) koje za svoje nedaće okrivljuju jedna drugu. Koliko se sjećam, to nije bila kritika, nego konstatacija, premda nije tako shvaćena. Pogledajmo sada s druge strane: što Brodu ta masa od dvadeset tisuća vrijednih ljudi može donijeti? Oni su potencijal koji ovaj grad može pokrenuti iz letargije! Zamislimo li se u njihovoj situaciji (ili pitajte svoje susjede koji pripadaju tim tisućama) to su ljudi iza kojih su (doslovce!) spaljeni mostovi. I deset godina nakon konačnog završetka rata sve njihove snage moraju biti usmjerene na to da egzistenciju vlastitih obitelji stvaraju ispočetka, ovdje. I to im sjajno ide. Pogledajte samo naselja od pruge prema sjevernoj veznoj cesti: vidjet ćete nekih pet ili šest tisuća novih krovova obiteljskih kuća. Od njihovih komunalnih doprinosa, sagrađen je i dio infrastrukture kojom se koriste oni stari Brođani! Članovi tih obitelji odlaze raditi u inozemstvo, ali svoje teško zarađene eure troše u Brodu! Sjetite se da se od tog novca održavaju stotine malih trgovaca i obrtnika u našem gradu. Odnos "službenog Broda" prema njima je ipak bio maćehinski. Samo je ratna vlast, i opet zbog naših interesa, intenzivno pomagala Posavljake. Nakon tragičnog gubitka teritorija, i s tim se prestalo. Osim grupice humanitarnih anđela na čelu s doktoricom Bistrović, više nije bilo drugih koji bi se brinuli o njima. A trebalo je i treba biti drukčije! Ti ljudi su sada "pravi Brođani": prebivalištem i interesima. Kao što je i Bosanski Brod, bez obzira na granicu, trajno južno predgrađe Slavonskog Broda. Samo zbog tih dvadeset tisuća novih stanovnika Brod je vitalan grad i ima šansu razviti se. Priznajmo sami sebi, bez toga bismo još desetljećima propadali i gospodarski i demografski. Urbani identitet Broda pri tome, zbog nešto drukčijeg kulturnog miljea iz kojega dolaze ti novi Brođani nije ugrožen. "Muzika" koja neke (pa priznat ću, i mene) pomalo iritira, samo je vanjski izraz pripadnosti grupi: kroz desetljeća se stanje uvijek "ispegla" na nekakav prosjek gradske kulture. Grad je u ratu ustvari dobio donaciju kakvom se ne može pohvaliti nijedan drugi grad, možda čak ni milijunski Zagreb: dvadeset tisuća vrijednih i odanih Brođana Zbog svega toga grad im treba vratiti uslugu: štititi njihove interese! Ti ljudi imaju i imovinu preko Save. Ta će imovina, jednom stavljena u funkciju, imati gospodarski značaj i za nas i treba im pomoći i na ovoj mikrorazini da ostvare svoja međunarodno priznata prava. Našalit ću se, samo da bi shvatili o čemu govorim: Slavonski Brod bi trebao otvoriti svoj "konzulat" u Bosanskom Brodu! Bez obzira tko bio na vlasti u Slavonskom Brodu (pa i u Bosni, jer rat je stvorio određene demografske činjenice koje ne možemo promijeniti) potrebno je uvesti redovite (radne, a neprotokolarne!) susrete gradonačelnika, pa ako treba i direktne telefonske linije između odgovorajućih službi dva grada, sve u cilju hitnog rješavanja problema građana. Kad je Slovenija ulazila u EU, gradonačelnici Gorizie i Nove Gorice srušili su ogradu koja je prolazila središnjim trgom i stvorili de facto jedan grad. U ovoj kolumni često sanjam budan, pa ću to činiti i sada. Hrvatska će ući u EU. I Bosna, koju godinu kasnije. Samo će tim činom, a ne prirodnim prirastom ili pripajanjem susjednih općina, Brod na Savi postati velikim gradom. |