Bez riči.
Update:
Ček malo...zum, zuuum, i eto post. Nije pošteno od mene, ne mogu uteć i ne reć dvi beside.
Daklem, ka prvo jedna mala Kroštulica je zaokupirala svu moju pažnju. Znan da će moji dragi prijatelji to razumit.
Ka drugo, veliki dil posla mi je proša priko ruk:
Sad kad su ovi radovi pri kraju, jasno mi postaje da pravi posal tek zapravo počinje. Je li lako? Nije. I svaki dan je sve to teže.
Ka treće, moju obitelj je shrvala nesrića našega maloga Luke, koji se na veliku sriću izvuka, ali ne bez posljedica.
Teško mi je o tome uopće govorit.....
Ka četvrto, prijateljica mi je iznenada završila na kirurškom stolu, a nakon pretraga koje su je psihički satrale, teško i nikako se nosila s problemom. Da nesrića ne dolazi sama pokazalo se i ovi put - ona došla kući iz bolnice, a muža joj hitna odvela s dijagnozom infarkta. Danas su oboje dobro, još se oporavljaju, a sve je to prošlo kroz moju dušu.....
I zato me nije bilo nigdi. I zato mi ni Božić nije šaren, i zato me ni božićnica ne more razveselit. I opet znan da će me razumit svi koji me znaju. I svi oni koji me ne znaju.
Fala in šta me u međuvrimenu niste zaboravili.
Vaša Peška.
|