|
|
| < | svibanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
oPANKe
msn:
maja.moi@hotmail.com
icq:
199-757-295
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ramones -obavezno posjetite ovu stranicu!!! :)
Ramones -još jedna koju obavezno posjetite!!! :)
U.K.O.R.!- unikatni klub obožavatelja Ramonesa!!! :D
2.E -blog mog razreda
Hrabrenov blog-ako slušate Zeppeline ili ih namjeravate početi slušati ili ako samo imate pitanja o njima ili o rocku i bluesu, ovo je definitvno blog koji želite posjetiti :)
RHCP blog- najveći fanovi RHCP-a vode blog (pazite sad) o RHCP- u ...tako je dobro ste čuli, a sad POSJETITE!!
petra the punk - naziv bloga je I WANNA BE SEDATED (moram li išta više reći) :)
RAMONES- naj
LED ZEPPELIN
PURGEN
THE CASUALTIES- Oi is our voice, punk is the noise!
THE EXPLOITED- Sex & Violence
SPIDERMAN, spiderman, does whatever a spider can
Pitali ste kad će novi post...eto, nemam baš nekih pametnih ideja stoga danas nema teme za razmišljanje...
NARANČASTA
Moja najdraža boja je narančasta. Vesela je...ma predobra boja...i tako, malo sam istraživala o narančastoj boji i njenom učinku i pogledajte koje sam informacije izvukla...
Ako pratimo nastanak duge vidjet ćemo da svaka čestica vode postaje malena PRIZMA, leća kroz koju se bijela sunčeva svjetlost prelomi i raspe u osnovne boje: crvenu, narančastu, žutu, zelenu, plavu, tamnoplavu i ljubičastu. To se zove spektar boja. Istu pojavu možemo vidjeti i ako se igramo mjehurićima od sapunice.
Narančasta boja se nalazi na sredini kromatske ljestvice, pa je samim tim simbol ravnoteže, ali krhke ravnoteže, zbog vječne razapetosti između duha i materije. To je boja osjećaja i nove svjesnosti. Energetski najjače zrači, pa može značiti ili veliku krepost ili veliku propast. Traume. U Zodijaku to je boja Blizanaca i Lavova.
Narančasta je boja čulnosti i životne snage. Učinkovito i pozitivno djeluje na osjećaj
tuge i potištenosti kad se on javlja bez nekog određenog razloga, terapeutski djeluje na preosjetljive osobe i jača vitalnost. Dovoljna je narančasta košulja, majica, šal ili samo neki od narančastih kristala, da ublaži stidljivost, preosjetljivost i rastjera tugu i potištenost.
Narančasta predstavlja nacionalnu boju Nizozemske kao i protestante u Irskoj te hinduse u Indiji. Tako se duhovnost, viši nivo razmišljanja često oboja upravo narančastom bojom. Učeni ljudi kažu da je narančasta boja snage. Boja je to koja je svoje ime dobila po, a čemu drugom nego po, narančama. Nisam uspjela saznati što je bilo prije, naranča ili narančasta boja. To je ista ona dilema kao "kokoš ili jaje". No, nije ni bitno. Boja je to koja gotovo da ima sukobljeno značenje, predstavlja konstantnu razmjenu energija, dinamičnost što i ne čudi jer je sastavljena od žute i crvene. Rezultat ovisi o tome koja osnovna boja prevlada u toj čudesnoj mješavini. Žuta predstavlja kreativnu i intelektualnu energiju. Žuta predstavlja radost i sreću. Žuta predstavlja mudrost. A crvena? Crvena je najtoplija od svih boja. Crvena je boja krvi i predstavlja vitalnost, ljubav, strast i požudu. Crvena predstavlja agresivnost, kretanje i bijes. A narančasta predstavlja savršenu ravnotežu tih dviju boja. Njihov jin i jang.
Narančasta je i boja ozdravljenja pa ju alternativci često koriste pri liječenju, vizualizaciji, meditaciji. Snaga te boje pročišćava dušu i misli, budi emocije i apetit. Boja je to koju je gospođa Sreća uzela kao svoju glasnogovornicu, a neki, koji trebaju pozitivne promjene u životu, vjeruju da paljenje narančaste svijeće sedam večeri za redom donosi te promjene. Oni isti ljudi s početka priče, učeni i mistični, kažu da su ljudi koji vole narančastu boju obično iskreni, otvoreni i nježni (pa naravno
).Na neki meni neobjašnjiv način, znanstvenici su dokazali da je narančasta boja povezana s brojem 2 odnosno parom, dualnošću, dvjema jedinkama koje pripadaju jedna drugoj. Možda je zato ista boja i odabrana kao boja Sacral Hara chakre odnosno one čakre koja se nalazi u nivou reproduktivnih organa te predstavlja seksualnost i spolnost. Ukratko bi to značilo da je seksualnost obasjana upravo tom čudesnom bojom.
Eto, to bi bilo to od mene..dok mi ne padne još neka glupost na pamet o kojoj ću pisat:)
«Olakšanje smrtne borbe pomoću narkotika?»
«Pojam “eutanazija” potječe iz antike i oblik mu je dao filozof SVETON. Opisao je eutanaziju kao laganu, bezbolnu smrt. Pojam sam znači “dobra smrt” (eu = dobro, thenesus = smrt). Do dana današnjeg je diskusija o eutanaziji aktualna kao i u antici. Možemo mi jednomu čovjeku kome je život samo još bol, muka, patnja i tuga, ispuniti zadnju želju? Možemo mi njemu tako pomagati?
Diferencirajmo između dvije vrsti eutanazije: aktivne i pasivne. Pod pasivnom eutanazijom se ne razumije ubijanje, nego odricanje medicinsko-tehničkog sredstva za produženje života. To znači da se neće samo pomoću različitih strojeva dalje živjeti. Aktivna eutanazija znači direktno i smjerano ubijanje po želji patnika koji je na smrt bolestan»
Dakle, shvatili ste koja je moja današnja tema…
Jedna djevojka (ten@ ) pisala je na svom blogu o smrtnoj kazni (pogledajte njezin post) i u svakom svom komentaru sam naglasila kako sam protiv smrtne kazne jer smatram da nama, ljudima, nije dano pravo da odlučujemo o drugom ljudskom životu, o tome tko ima, a tko nema pravo na život.
I stojim ja iza toga, ali…
Pročitali ste gore što je eutanazija…mi nemamo pravo odlučiti o tuđem životu, ali što ako netko pati i moli da mu se patnja olakša. Što bi trebali činiti? Znam, nije na nama da odlučimo kada je vrijeme da netko napusti ovaj svijet, ali možemo li kriviti nekoga ako se ipak odluči za tu opciju, za eutanaziju? Kako gledati osobu na samrti da pati i ne željeti joj olakšati muke?
Eutanazija je grijeh, ali nije nastala iz grešnih razloga, već možda iz ljudskosti zbog koje ne možemo gledati osobu kako se muči i ne učiniti ništa kako bismo joj pomogli.
Još uvijek smatram da nemamo pravo uskratiti nekome pravo na život, ali ne smatram eutanaziju bešćutnim činom… eutanazija zapravo nije uskraćivanje prava na život jer je želja osobe na samrti da joj se olakšaju muke...
Aktivna eutanazija- mislim da se osoba koju se moli da izvrši taj čin nalazi pod velikim pritiskom...što učiniti?...ispuniti nekome posljednju želju ili ne?...je li to velikodušan čin ili ne?...Ubiti voljenu osobu kako bi joj olakšao muke...Tko bi bio spreman na takav čin?...Skoro nitko...I što onda misliti o osobama koje žrtvuju sve (hoće li ikada imati mirnu i čistu savijest?) kako bi olakšali patnju voljenoj osobi? Kriviti ih?....Imamo li uopće pravo kriviti ih?
Možda je najbolje rješenje jednostavno biti uz voljenu osobu do kraja, biti podrška...
Isti kao i ostali....
ŽIVOT JE LIJEP
Toliko problema oko nas....toliko toga što bi najradije promijenili, a ne možemo...
a opet i toliko toga u čemu možemo uživati, a ne uživamo...
Zamislite da nestane svo zlo s ovoga svijeta...Gdje bi tada bilo dobro? Bi li dobro tada uopće postojalo?...možda i ne...jer...Kako bismo znali da je nešto dobro ako nikada nismo okusili zlo?
Vjerujem da sve ima svoj razlog pa tako i ti problemi koji nas okružuju. Možda su oni ovdje kako bi mi više cijenili dobro. Istina je da ne znaš što imaš dok to ne izgubiš.
Mislim da većina nas ni ne shvaća koliko smo sretni. Toliko dobroga nam život pruža što mi uzimamo zdravo za gotovo.
Upravo sam shvatila da su mojih zadnjih nekoliko postova (ne uključujući ovaj o Joey-u) svi na isti kalup...slična, ako ne i ista tema...a zaključak, rješenje svega, mi se svodi na ovu rečenicu:
"Zadovoljstvo nije dobiti ono što želimo, već uživati u onom što imamo."
(da, Oba- to sam uzela s one stranice koju si mi TI dala:))
Razmislite...Ne bi li većina problema koji nas danas zaokupljaju bila rješena kada bi mi bili zadovoljni i sretni s onim što imamo???
Osvrnite se oko sebe...
hmm...
recimo priroda...zelene je boje...Zamislite da zelene boje nestane... koje bi boje onda bila trava???
Koje bi boje bilo skoro sve što nas okružuje?!?
Srećom, zelene boje ima:)
Ne vjerujem da ste ikada razmišljali o tome, ali eto, sada imate priliku...
UŽIVAJMO U ZELENOM!
19. svibnja 1951. u mjestu Forest Hills, New York, rodila se jedna od najznačajnijih i meni jaaaako dragih osoba....izrazito visok, mršav i drag.....jedan i jedini.......
Odakle toliko problema? Možda zbog ljudskog nepovjerenja…
Sumnjičavi smo prema nepoznatim osobama. Možeš vjerovati samo ljudima koje stvarno dobro poznaš. Ali opet, i najbolji prijatelj će te danas izdati…
Ah, kako onda i ne bi bili nepovjerljivi jedni prema drugima?
Kraj svih tih zločina- zlostavljanja, ubijanja, pedofilije, silovanja…
Ljudi su ti u stanju uništit cijeli život radi nekog trenutnog osjećaja zadovoljstva.
Nemamo li svi isti cilj?- živjeti što sretniji život.
Ne bismo li svi trebali imati jednako pravo na sreću?
Odakle nam onda pravo da, iz vlastitog zadovoljstva, zakinemo druge za taj osjećaj sreće?
Moramo li gaziti druge kako bi mi bili sretni?
Razmislite malo…Što vi zapravo znate o ljudima koji vas okružuju? (Ne mislim na one s kojima ste bliski.) Pa tko zna kakvih sve manijaka ima. I sad ti imaj povjerenja u druge!
Npr. svećenici- oni bi kao trebali biti osobe kojima možeš vjerovati…ipak, govoriš im svoje grijehe…A što je trenutno često prisutno među svećenicima?- pedofilija.
Koja dvoličnost! Propovijedaju o nekoj ljudskoj dobroti, milosrđu, solidarnosti, a istovremeno uništavaju jedan mladi život- i to svjesno!¨(to se, naravno, ne odnosi na sve svećenike, ima dosta poštenih i stvarno dobrih svećenika).
Što se sve događa…HAS THE WORLD GONE MAD?!?
Eh, sad…Zbog toga smo i ponekad sumnjičavi prema krivim ljudima…jer kad opet pogledaš- tko zna koliko i divnih osoba koje ne poznaš ima oko tebe.
Kako znati?
Ma…danas moraš biti nepovjerljiv, samo što se onda ograničiš na određen broj osoba kojima vjeruješ, a prema ostalima (od kojih su neki čak i dobre osobe) si zatvoren zbog straha od razočaranja.
Da, u tome je stvar- ne poznamo jedni druge! Osoba koja se jedan dan čini najdivnijom osobom na svijetu, već te idući dan može razočarati…Pa si ti sad misli…Treba li imati povjerenja u ljude?
Nemojte sad mislit da sam ja neka depresivna osoba koja je duboko razočarana u ljude. Nisam. Inače sam naivna i imam povjerenja u dosta ljudi jer razmišljam na ovaj način: što netko dobiva time da npr. izlane neku moju tajnu? Nije to uvijek dobar način razmišljanja…
Uglavnom, poprilično sam zadovoljna svojom okolinom i ljudima koji me okružuju. Zašto onda pišem te postove? Ne znam…vjerojatno pokušavam shvatit neke stvari…
Sad, kao neki zaključak, da zaokružim ovu cjelinu:
Ne smijemo imati povjerenja u bilo koga, ali ne bismo se smjeli ni potpuno zatvoriti.
Razočaranja će uvijek biti, ali ako uspijemo razlikovat osobe kojima možemo vjerovat i one kojima ne možemo, razočaranja ne bi trebala biti tako česta…
Zdravo ljudi! Prije svega, čestitam svom razredu na osvojenom 3. mjestu u graničaru. Fakat smo bili dobri! Prvo i drugo mjesto su zauzeli maturanti (1.4d, 2.4.e), a treće mi!!!
Eto, sad prelazim na svoju temu...
ŽIVOT NIJE ZEZANCIJA
Tu sam rečenicu nedavno čula.
Nije? A zašto? Zato što smo mi tako odredili!
Mi izgrađujemo vlastiti život i, ako nije zabavan, to je zato što smo ga mi, ljudi, učinili takvim.
Postoje određeni periodi u životu kada se zabavljamo, bezbrižni smo, ali i oni kada postajemo ozbiljniji. To se očekuje od nas- da s vremenom shvatimo da život nije šala.
Znate zašto nije šala?!? Novac! On pokreće sve!
Zašto idemo u školu? Kako bismo bili dovoljno obrazovani da si nađemo posao koji će nam davati zadovoljavajuće prihode, kako bismo imali ugodan život, prehranili obitelj...
A za to nam je potreban- novac.
Oko čega najčešće nastaju svađe, zločini?- oko novca!
Tko god kaže da mu novac nije bitan-laže. Uvijek nam treba za nešto- bila to neka fancy majčica, za izlazak van, odlazak na kavu, pivo, odlazak na koncert, za život...za sve!
Da, potreban nam je za sretan život (ne kažem da nam je potreban za sreću, nego da je lakše živjeti kad imaš para, nego kad nemaš), a većina problema nastaje upravo zbog toga.
A tko je stvorio taj novac? Mi! Što nam to dobroga donosi? Molim vas, prosvijetlite me, jer ja ne pronalazim ništa.
Ne znam zašto uopće pišem ovo kad će tako uvijek biti.
Stvorili smo nešto što nas uništava, a bez čega ne možemo...
Eto me natrag. Vidim, ipak vam se više sviđaju moje stare teme. Pa naravno- i meni isto…
JEDNOLIČNOST
Shvatila sam zašto tako često razmišljam o budućnosti. Strah me jednoličnosti. Da će mi se život jednog dana svesti na odlazak na posao i povratak s posla kući…Da će svaki dan biti jednak. Da me neće brinuti sutra jer će biti isto kao i danas. Bez ikakvih uzbuđenja, iznenađenja- ni ugodnih ni neugodnih…To me stvarno plaši…Da će mi život postati- jednoličan.
Kada me ljudi pitaju što želim biti ponekad i kažem odvjetnica (da, razmišljam o pravnom fakultetu, ali znam da ću se još puno puta predomislit…), ali ono što zaista želim biti, ono što me doista ispunjava je gluma. Zašto gluma? Zato što, na neki način, suzbija tu jednoličnost.
Na neko vrijeme postaneš druga osoba i nikad u različitim predstavama ne glumiš dva jednaka lika…Čak i ako istu predstavu ponavljaš više puta, nikada neće biti isto kao prvi put- bilo to zbog improvizacije ili možda drugačije reakcije publike, ali nikad nije isto…
A opet, tu je i onaj lagani osjećaj treme prije odlaska na pozornicu i onaj predobar (ne mogu naći drugi izraz) osjećaj kad si gore, glumiš i sve su oči uperene u tebe..
(Wow, sad kad ovo pišem, jedva čekam da se vratim na pozornicu- ajme koliko dugo nisam glumila…treba mi to!!!)
Da se vratim na jednoličnost- možda to i nije tako strašno kako se meni čini- npr. sretan život u ugodnom okruženju, bez neugodnih iznenađenja…ali (ne može bez ali) onda s vremenom dolaze pitanja: Ok, to je to? Takav će mi biti ostatak života? Već unaprijed znam što će se dogoditi?
Eh, kako je zapravo lijepo ne znati što ti donosi sutra…
Često se žalim kako nikad ne znam gdje ću izaći, kako nikad ništa ne isplaniramo unaprijed nego se dogovaramo zadnji čas i onda završimo- okolo (da, skoro nikad nisam na jednom mjestu). Ali sam shvatila da to naše besciljno lutanje ima i svojih prednosti, jer tko zna što će se sve dogoditi tu večer, koga ćemo sresti- možda bude dosadno, a možda i ne…
U tome i je čar- što ne znamo što nam donosi sutra…
p.s. Rečeno mi je da moram u postu spomenuti svoj razred jer oni mene spominju…dakle, ako vas zanima koji problemi trenutno muče moj razred kliknite ovdje i pročitajte postove dvaju frendica iz iz mog razreda (Oba i Ivana).
Zamolili su me da jednom napišem neku opuštajuću temu pa evo, malo promjene, al ne brinite, uskoro se vraćam svom starom stilu…
SUNCE
Pogledajte kroz prozor…Kako je lijepo vani…Sunčano je, vikend je…Iskoristite ovo lijepo vrijeme, izađite van u prirodu, malo mozak na pašu…uživajte…Za sve koji su sad, u subotu, na mom blogu i čitaju ovaj post: ostavite se toga, izađite van-danas je sunčano, ko zna dal će i sutra biti…Zapravo ko zna dal će i danas cijeli dan biti sunčano, al bitno je da sad je…
To je sve od mene za danas…
ENJOY!