Sreća se ne temelji na međuljudskim odnosima. Nije ti potreban nitko da te obasja svjetlošću, već dovoljno sjaš, sam. Tko nas li je zavarao na toliko duge staze da se duševno zadovoljstvo i mirnoća dostižu u okolnostima društvene prihvaćenosti, sigurnosti, stabilnosti? Poletnost, sloboda, visine, zrak, obzori, Sunce, zvijezde, vode, osjećaj jačine i beskrajnosti, mogućnosti da iskusimo, osjetimo, doživimo, da se sjećamo. To su naznake priželjkivanog samoostvarenja, onoga u kojem ne otkrivamo samo sebe, već i svijet. Predaj svoje tijelo nenadmašnoj prirodi i pusti um da broji riječi među zvijezdama. Pusti valove da oblikuju obalu srca žednog divljine i pticama da s tobom podijele visinu. U letu ćeš uhvatiti sreću i vječno ćeš zahvaljivati prirodi na gostoprimstvu.