Jednom zgodom sam primjetio mladost i smješkom joj dopustio da uđe u moje vrijeme. Dao sam joj blagi naklon koji je bio pun utjecaja, ali i želje, čežnje, znatiželjnih misli. Tada je nestalo svako treće lice ili svaka strana riječ. Dopustio sam mladosti da uđe u moje vrijeme. Donosile su je letovi mladih ptica i večernje zvijezde koje su nagovještale dolazak bezbrižnih noći. Mjesec mi se smješio, a ljudi su šutjeli. Želim samo čuti prirodu i taj dah, ili unutarnje sagorijevanje izmiješanih požuda koje mole za dostojanstvenim bojama užitka. I nema žaljenja. Život je jedan, jedan je dan i trenutak. Raspisani u raznim tonovima, išarani drukčijim melodijama. Svaki za sebe poseban, jedinstven.. neponovljiv. I zato - nema žaljenja.