Promatrao sam te. Nježnu, krhku kako ustaješ. Zasjenila si svaki snop svjetla koji je udarao pokraj tebe. Moje oči bi se kadšto upoznale s tvojima, a ti bi trenuci trajali vječno.Tama tvojih očiju usijavala je svijetlo u svaku stanicu mojega bića. Morao sam ti se nekako odužiti. U tebi sam vidio smisao života i u tebi sam upoznao sebe. Shvatio sam za što živim i za što ću umrijeti, za što vrijedi disati i na što vrijedi čekati. Nadao sam se da ti osjećaš barem upola toliko...

Postupno sam se potpuno odao tvojem utjelovljenju novog svemira. Prepustio sam ti se čitav poput mirisa pokošene trave ili točenog goriva. Kada bi stajala na prstima, dotaknula bi savršenstvo kojeg nisam bio dostojan. Gledavši u pravilne crte tvoga lica, propitkivao sam svrhu svoje egzistencije. Ti si je osjenčala gustim linijama sive olovke dok nisi stvorila crninu...

_______________________________________________

Trebao sam te
ovih dana osjećao sam samo kako tonem
teške vjeđe zaokupile su moje mutne misli
čekao sam te.
Napisao sam ti svoje osjećaje
Duboko u sebi znao sam da sanjaš
Živjela si, a nisi mi dala do znanja
nadao sam se
htio sam čuti tvoj glas u šumu vječnih vjetrova
htio sam vidjeti tvoj obris u dugim, noćnim sjenama.
Tvoje zadnje riječi tekle su mi venama
nisam više mogao.

Oduzeo sam svoj život kako bih ga dao tebi
znao sam da u tvojim rukama više vrijedi
I moje riječi sad su bile prazne
Ti ćeš im dati smisao
One će dobiti tvoju vrijednost
I značiti više od života
Značit će više od mene.