''Teško je objasniti drugima što se sve odvija u tvojoj glavi kada to niti sam ne možeš razumjeti.''

Neumorna kiša udara o tlo bez ičije pozornosti - izuzev moje.
Na trenutke slabi, a zatim ponovno ojača poput krhka tijela koje se provlači kroz život.
Ponekad zapne u paukovu mrežu i pronalazi načine da se što bezbolnije odmota i riješi tereta koji ga koči, a ponekad mu vjetar daje poticaj pomažući mu u kretanju prema naprijed.

''Živjet ću sutra, za godinu ili dvije kada nađem vremena za ono što volim.''

Uvijek nam nešto priječi, a mi i dalje naivno tražimo spas u vremenu.