Sjećat ću se dalekih, visokih, sivih oblaka zasutih nad predivnim, u dubini tihim gradom.
Sjećat ću se osjećaja pripadnosti i jednake vrijednosti koja izvire iz silne različitosti.
Sjećat ću se jedne drugačije dimenzije koja je rijetka, ali postoji.

Sa sobom ću nositi kapljice tuđe kiše koju ću upoznati bolje nego vlastitu.
O njoj ću pisati, maštati, ponovno je viđati.

Sjećat ću se te tuđine koja me očarala već pri prvom koraku u svijet.

Ako misliš da gubim smisao - hajde, hodaj ulicama svoga grada i priznaj mi da si slobodan.