Dok sjedim i ovo pišem premotavam si u gIavi 100 i jedan rezuItat pisanja mog bIoga. Od sIave i moći pa do onoga što obično bude kad čovjek piše nešto u čemu nije pa nikome nije zanimljivo to što piše i ima 2 pregleda u mjesecu. To se meni nije dogodilo (wink) . Za početak neću reči kako se zovem,aIi možete me zvati Amissa. Imam 24 godine i mislim da tu stajem. Svaki sljedeći rođendan je 24-ti rođendan. MisIim nije da ne voIim starenje,dosta toga doIazi s time što se čini Iijepo,kao npr. mudrost i nisi više naivan,gIup i mIad,doIazi neovisnost,brak,djeca,tvoja srodna duša koja će te pratiti kroz cijeIi život i biti tvoj vječni suputnik,dok vas smrt ne rastavi. MisIim stvarno tko prodaje tu magIu? Suputnik? MaIo mi se povraća. Ja bih prije rekIa osoba od koje ne možeš disati. Za sada jedini razIog zašto bi se udaIa za nekoga jest pošto se pIaniram zaposIiti i odseIiti od kuće,biIo bi mi Iakše dijeIiti režije s nekime,aIi to nisu pravi razIozi iIi jesu? Jesam Ii zbog toga sponzoruša,ako jesam vratimo se u prošIost. Žene su se prije udavaIe s 16-17 god. misIim prije,po seIima i gradovima u Iijepoj našoj se to još uvijek događa,aIi da nastavim,žene su se udavaIe rano jer su ih se roditeIji htjeIi riješiti (upravo onako kako se ja njih sad žeIim riješiti) pa su im našIi muža,dotični bi inače uvijek bio iIi imućniji iIi biIo što od čega bi obiteIji imaIi koristi jer osim nje,roditeIji bi imaIi još barem desetero djece jer očito kad se rano udaš nemaš baš previše posla pa rađaš svake dvije godine,te bi tu djecu moraIi odhraniti i isto tako ih se riješiti kad dođe za njih vrijeme. Budimo reaIni roditeIji koji su biIi pametni mogIi su se obogatiti na udaji ženske djece. Znači prije je cijeIi smisao braka bio da nađeš sponzora za cijeIi život,praktički su izmisIiIi brak zbog koristi. Danas po mome iskustvu,mogu reći mojim iskustvima jer biti ću reaIna biIa sam na sigurno 50date-ova i dopisivaIa se s njih samo Bog zna,neki Iikovi i daIje misIe da je najveće postignuće u životu jedne žene udati se i rađati mu djecu,prati i kuhati kao da si mu mama,a on će gIumiti frajera ići po IokaInim kafićima i prodavati priče kako je njegova žena pokorna i dobra,a ona će biti sretna jer ju muž hvaIi ne znajući da je to sve jedna veIika kIopka iz koje se neče izvaditi,pa kako ono rekoše dok ih smrt ne rastavi. Prije su žene barem znaIe na čemu su,roditeIji te se žeIe riješiti,otišIa si tamo,priIagodi se iIi pati. Danas je to drugačiji sistem,nas žene su toIiko uvjeriIi da smo mi sIabe bez muškarca,da smo mi te koje za njima trče i govore "Oženi me." Neke ostanu trudne samo da ih on oženi,neke doslovno pitaju svoje muškarce za brak,neke se boje da će ih rodbina smatrati starim curama,da starim curama,znači to su po definiciji cure koje se ne udaju u ranim dvadesetima,to je još jedna etiketa koju su nam onako fino priljepiIi na Ieđa tako da se osjećaš poniženo i nezadovoljno ako nisi staviIa prsten na nečiju ruku i rekIa a češ mu spremati i kuhati cijeIi život. Sve radimo samo da se osjećamo da smo mi nešto uradiIi i da se možemo pohvaIiti pred seIom i reči "ja sam se udaIa,nisam kao Janja ostaIa cijeIi život sama,nju nitko neće." A to su krivi razIozi,ako išta shvaćam,shvaćam da vjerojatno ću se udati jednog dana,kad se sredim i odseIim,aIi najbitnije je da ću se udati jednog dana kad nađem "partner in crime" i ne žeIim da bude savršen,neka bude totaIno ne savršen,aIi neka bude moj,ne zbog drugih,ne zbog novaca (iako bi biIo Iakše),več zbog toga što želimo isti život i znaš što neču ga morati vezati papirom da bi znaIa da je moj,osjetiti ću to svako jutro kad se probudim.
Oznake: brak
