u oblaku dima...

Tamna noć skriva oblake sive,
Dok minute bore se kroz sat,
I osamljene duše ponovno su žive
I ponovo sa strahom nastavljaju rat.

Dvorišna vrata i dalje otvorena stoje,
Koraci su nestali, tiho je sve.
Tek kad čujem burne misli svoje
Uvidim stvarnost, kako doista je.

Kroz dašak vjetra ponese me zvuk
I u trenu nestane život siv,
Ali opet ubrzo nastane teški muk
I sjena za koju samo mjesec je kriv.

Ali sama nisam, prijatelji su tu
Misli života dijelimo svi,
Dok drugi su uvijek samo u prolazu
Stisnute ruke držimo mi.

Nema boje, samo tama, mrak
I noćne ptice počinju svoj let.
I pogledom jednim vidim taj znak
Ovdje počinje moj crno-bijeli svijet...