u oblaku dima...

Zašto to činiš?
Ponovno smrznutim pogledom
piljiš u istu točku...
ni teptaj oka ne možeš učiniti...
Samo pogled daleko, daleko.
Dopustila si da te ogledalo ponovo začara,
i odvede tamo
gdje tvoja snaga se gasi,
i gdje otkucaji sata samo suzu namamiti može.
Slika u glavi odraz tvoj čini,
što uplašenim izrazom lica
iz ogledala ga upijaš.
Zašto odlaziš tamo?
Tamo gdje te boli?
Zašto ne kažeš NE
kad vidiš da ti prilazi,
ne odmakneš se koji korak
da te bljesak prošlosti ne oslijepi?
Kada probudiš se iz sna
vremena starog,
smogni snage da uništiš korijene trnovite.
Razbi ogledalo, što dalje od sebe nosi ga!
Zamijeni ga drugim,
gdje lice svoje umiveno jutrom,
vidjeti ćeš moći,
gdje pogleda skamenjenog neće biti,
a odraz tvoj osmijeh će davati.
Ogledalo novo život će dati,
i poglede daleke
svijetlom budućnost obasjati...

Ovo je nadahnuto prethodnim postom...