Vracajuci se danas sa posla vidjeh jednu djevojku, prodje pored mene, nije me prepoznala, mozda me nije zeljela prepoznati, al mene to pravo nije ni zabolilo. Ko je ta djevojka? to je djevojka sa kojom sam se prvi put u zivotu poljubio. Prvi poljubac, prvi pravi poljubac koji sam dozivio, bas kao iz bajki, al fakat, barem sam se tako osjecao, bilo je to 93', i dan danas ga se sjecam, i vjerujem da cu ga se sjecat jos podosta, nije bilo sa mojom curom. Tad uopste nisam imao curu, tad sam ganjao jel kao i ostala djeca curice iz komsiluka. Al ajd nije bilo nijednog poljupca, sta ja znam, bio sam ocigledno mlad pa se bas i nisam usudjivao na nest tako, za mene tada je to bilo mission imposible. Ima tu i toga da sam se bojao uopste na taj korak.. Jel BIO SAM MLAD.. Al sta se desilo. U mojoj zgradi bilo je par curica za kojima smo mi trckarali, i onda je dosla ona ( tada za mene ostvarenje snova..) , rodica od te jedne cure iz zgrade..Jel kao sto to biva obicaj svi muski su se u nju zaljubili. Ona je tu bila neka 2 mjeseca. I naravno mogla je birat koga je htjela, iako se na kraj snjom niko nije ni zabavljao. Moj prijatelj i ja smo nekako vishe provodili sa njom vremena od ostalih klinaca. A sada da dodjem i na poentu svega. U to vrijeme dakle 93' bio je rat, bile su redukcije svega, od vode, struje, hrane, odjece, ma svega:) Uglavnom nicega nije bilo dovoljno. Sto se tice price moje struja je odigrala tu glavni faktor svega. Nas dvojica smo bili u haustoru sa njom, price djecije, upuavanja, pricice " zabranjene " su vecinom kruzile, da bi na kraju dosli kad smo nas dvojica prvi put poljubili neku curu, naravno ona je bila bez straha, dok su meni noge klecale, kao da sam stao pred streljacki vod a ne pred njom. Valjda je to bio stid u meni neki, sram, cega vec ne bih se znao sjetiti sada. I ona je htjela da vidi kako se JA ljubim, jebote pa nikad se vishe nisam crvenio u zivotu kao sto sam tada to cinio. Koliko god ja zelio da je poljubim, ja sam jos jace vrdlao, odbijao. PA me ispitivala tehniku, pa vak pa nak... ( a njena rodica i jos jedna cura iz zgrade su bas tih dana ucile da se ljube, e mos mislit na klikeru u fildjanu, sada smijesno, tada ne bas..tako da su se hvalile da se znaju ljubit:D::D:D:D ), da bi me na kraju natjerala da uzmem zvaku sa jezika... Ajd to sam nekako i prosao....JEbote i sad se sjetim tog momenta...Onaj strah NEPOZNATOG.. za mene tada klinca.. bio je ogroman. Tada u je u hastoru gorila samo jedna sijalica, i to na spratu vishe od tog gdje smo mi tada bili, jedina sijalica...stedilo se brate.. RAT! kako smo nas dvoje bili blize jedno drugom iz sekunde u sekundu tako je u meni raslo to neko uzbudjenje, strah, klecanje koljena se pojacavalo...i privukla me sebi....bas u tom momentu NESTALO je struje..!!!!! i onda....smo se zazvalili....khm khm poljubili...... trajalo je....5 6 sekundi....I onda je usla u kucu....Znam samo da su mi usne gorile cjelu noc....TAj osjecaj jednostavno ne mogu zaboraviti, dal zbog tog zara ili zbog toga sto je bio prvi poljubac neznam, samo mi je drago sto nije bio kao kod ostalih ( normala, nist cudno..), meni je to bilo jebeno iskustvo... Btw danas je ta cura... losa do bola.. al tada je bila kraljica, u mojim mislima... Prvi poljubac.... Ah, od tada pa do danas dozivio sam dosta puta takav zar... sa ( nebitno )...Nadam se da se svi sjecate svog prvog poljupca..