PureDanceEnergy

heh, često pišem što radim i što se događa oko mene... a unutar mene?
ovo je sada jedna podulja priča, ali ja ću to probati u par rečenica, da vas ne umorim :))

sve je krenulo na ljeto 2007. :D (kad je too biloo) ,ljetne pripreme za faks, gdje sam bila s ekipom iz srednje i upoznala jednog novog momka, koji je išao u moju školu ali suprotnu smjenu i nismo se do tada znali.
on se tokom srednje i doselio u novi dio mog kvarta i tako smo mi sad išli svaki dan skupa s priprema i pričali...
zanimljiv momak :)) (+ nakon par dana shvatili da ima prepredobro tijelo..najbolje koje sam do sad vidila, vjerujte mi na riječ, građen mraaak :D) slatkica, dobar ko kruh, sa lijepim velikim osmijehom, taman sav, nigger ga zvali :D
uglavnom, brzo smo se on i ja jako zbližili i postali super prijatelji :))

počeo je faks a mi sve bolji i bolji prijatelji, i tako taj odnos traje do dan danas, on mi je postao najbolji prijatelj ikad, i nisam nikad s nekim imala takav odnos...niti sam ikad čula za nešto takvo jer... ne znam ja to opisati, ali on je postao osoba u koju imam nevjerojatno povjerenje, koja o meni zna sve... ali svee, nikad s nekim dečkom nisam imala tako otvoren i iskren odnos... on je moja luka u oluji, osoba kraj koje se smirim, kraj koje se smijem i plačem... kraj njega mogu šutit ako želim i svejedno se osjećat lijepo... mogu mu spavat na ramenu (što sam činila redovito u busu kad smo išli ili vraćali se s faksa) ..mogu se svađat s njim oko najmanje gluposti... al ne mogu bez njega :) jednostavno, uvukao mi se pod kožu a i ja njemu, i obožavam ga =))

prošli smo razne faze, sviđao se on meni neko vrijeme, pa ja njemu neko vrijeme...al ono, uvijek smo ostajali prijatelji, nije nikad nešto bilo... mislim osim što se stalno grlimo i sve, prijateljski :))
ove jeseni to je postalo malo ozbiljnije..rekao je da se zaljubio u mene, al i to smo prešli, uvijek bili iskreni i uvijek bili prijatelji...sve mu mogu reći, a i on meni... i tako smo postajali sve bliži bliži...kad bi se posvadili nebi trajalo dulje od par dana jer eto, tko će izdržat :)

e sad, ako ga toliko volim i toliko mi je lijepo s njim ,a i fizički nie loš ;) tj privlači me...zašto nebi bila s njim?? ne znam...uvijek sam bila komplicirana, nalazila glupe razloge, bojala se...
kao bi je njega poljubila..ali bila s njim?... i tako je on krajem '08. rekao da mu nebi smetalo da budemo samo..posebni prijatelji :) al meni je to bila neobična ideja...nie on taj tip..pa on mi je najbolji prijatelj, zeznut ćemo to...sve mi je nekako bilo neobično...i uzmicala sam...al eto na početku 2009. uspio me poljubiti i tako smo mi tu i tamo se jubili ...dok prije točno mjesec dana nisam skroz popustila i stalno se ljubila s njim :) mislim ponašali smo se skoro kao da smo skupa..samo nismo bili...

oko nas su ljudi ludili već mjesecima, oni koji nas ne znaju misle da smo skupa, oni koji nas znaju misle da bi trebali.. .a mi? pa koga briga što oni misle, dok je nama dobro, dobro je... e prije 10ak dana je prestalo bit dobro..jednostavno je bilo čudno da se ljubimo međusobno a onda vani zbarimo nekog drugog (što smo napravili-mislim nismo skupa bili tad vani,nismo ni u istom gradu bili, on bio na putu)...i rekao je da il ćemo bit samo prijatelji ili skupa...i eto, postali opet samo prijatelji... naravno opet jednako bliski, ako ne i bliži nego prije ... jednostavno, pod kožom mi je, a čini se i ja njemu : )

i bilo me strah da će se sve zeznut ako budemo skupa, iako me on uporno uvjeravao da neće...ali što sam više mislila o tome (a počela sam često otkad smo se prestali ljubiti, jer je bilo baš lijepo dok smo se ljubili i nekako mi je bilo prirodno biti s njim, potpuno opuštena,bez zamaranja glupostima)...činilo mi se glupo propustiti to, pa makar trajalo kratko (jer sa mnom se nikad ne zna,zeznuta sam :( )...a i razgovori s drugim ljudima su me sve više uvjeravali u to...
jer ,nije sporno da ja njega volim..samo nikako dokučiti u kojoj mjeri i na koji način..i sve više mi se činilo da, je onaj način koji tražim... i jučer sam konačno to prevalila preko usana i rekla:ok, oćeš mi ipak biti dečko :D hehe, ko mala dječica smo bili... i dalje sam njegova Jibica, i on moj Jibek...samo eto, sad smo i dečko i cura?haha, koji smijeh :)

i eto, imam dečka, i moj dečko je moj najbolji prijatelj... : ): ) i am happy, iako je preprečudno nekako, koliko god u biti smo se slično ponašali i prije, sad je neobično :) , to smo se složili oboje..al valjda ćemo se naviknuti, lijepo je :) ... pa što bude bit će : ))