PureDanceEnergy

ČLANAK OD KOJEG JE KRENULO

eto, taj sam članak jutros čitala...
i nekako mi se sve smješalo u glavi...
imam svega 19 godina i pojma o životu nemam, ali neizbježno je da neke stavove imam, iako je pitanje koliko su ispravni...
e pa gore linkiran članak mi budi zanimljiva razmišljanja...

sveprisutna ravnospravnost spolova... meni je jako drago što su se nekoć davno pojavile snažne žene kojih nije bilo strah to pokazati i koje su se borile za ono što zaslužuju te nam svima priskrbile puno bolji i nazovimo to ,ravnopravniji status... i to je u redu, trebamo svi biti na istom nivou, što se prava i obveza tiče...
ali mi nismo isti! nismo, i zašto se onda truditi biti? zašto unositi zbrku u sve radeči tolike filozofije oko toliko sitnica, proučavajući statistički koiko žena je u saboru, koliko na faksu i tako
nikad nisam razmišljala o tome koliko cura a koliko dečkiju završi faks, to gledam kao pojedince, ne kao spol, jer imamo jednaka prav aići na faks, jednake mogućnosti, nije više vrijeme od prije stotinu godina...
i sto je sa saborom, što sad, više je muškaraca.. mislim da je to više zbog njihove veće zainteresiranosti za to polje nego možda žena, iz istog razloga je na nekim drugim poljima više žena...
vjerujem da sad postoje i zlostavljani muškarci kao i zlostavljane žene... ali eto, kao što su nekoć žene navikle biti one koje su tihe ,povučene i poslušne (a još uvijek je u nekim krajevima tako), tako muškarci i dan danas nisu tipovi koji će svoje osjećaje pokazivati okolo,
jer njih se gleda kao snažan spol, oslonac, pa znamo na što nas asocira riječ muško... i da, mi bi da su oni osjećajni, a opet svaka skoro od nas želi nekoga kraj koga se osjeća sigurno i tko neće samo tako se slomiti i biti osjetljiv kao mi... eto, nikad zadovoljni
previše filozofiramo oko svega,
koliko muškarci nekad pretjeruju sa macho glupostima, tako i žene nekad pretjeruju oko raspredanja o jednakosti, i ok, za neke se stvari trebalo izboriti, možda još uvijek treba, ali mislim da smo trenutno u sasvim dobrom položaju i da možda sada pretjerujemo u toj 'jednakosti'
jer nismo isti i ne bi bilo dobro da jesmo... ipak je normalno da u nekim stvarima se od njih nešto očekuje, u nekima od nas... zato brak i ljubav i čine muško i žensko, zajednica, ravnopravnost da, ali isti jednostavno nismo...
svatko ima pravo ponašati se kako želi i to je to, ali očekivati da isto osjećamo želimo i sve je bzvz...
da, možda je malo nezgodno što je za njih normalnije d apiju, za njih se ne govori da su kurve ako izmjenjuju puno žena... ali eto, njih se i ne gleda kao toliko bitne kad dođe u pitanju malo dijete, zna se koji je glavni simbol toga, mama i beba, koga se uvijek gleda kao posebnog, mamu...
takoda, možemo se mi žalit, mogu se i oni... nije nam lako ni jednima ni drugima...
ali što se tiče prava, mislim da smo tu sasvim u normlanom 'ravnopravnom' statusu i da što više krenemo komplicirati i dijeliti ljude na muške i ženske tamo gdje to nije nužno, da time samo više potičemo rasprave o ne tako bitnim sitnicama...

ljudi smo, to je bitno... uživajmo u različitostima, to je normalno, pa nismo uzalud stvoreni takvi...