evo došla doma prije 3 sata... još uvijek mi ne ide u glavu...
da je to bila NAŠA norijada,... ne još jedna u nizu norijada, nego ovaj put NAŠA... da je tako brzo prošla i da je sve gotovo...
ne mogu vjerovat...
falit će mi, sve će mi toliko falit...
neam snage sad pisati ništa, iako bih toliko toga mogla (od toga što smo radili i gdje smo bili, do toga što će mi sve i zašto falit...)
...boli me nekako... negdje oko srca... al proći će... s vremenom, zar ne?
24.5.2oo7. ,dan koji se ne zaboravlja...
|