tada...
POMOĆ
Stajala sam pognute glave,
kose nošene vjetrom,
suze su nečujno klizile...
--Gubila sam se.
Došao si u mrak po mene,
obrisao mi suze sve,
privio me k sebi...
--Spasio si me.
Primi me za ruku,
vodi me...
-Pomozi mi da uspijem.
Znam sa će biti teško,
i bojim se...
-Pomozi mi da ne posustanem.
By:PETRA
posvećeno jednoj meni sve dražoj duši, koja nalazi svoj put... nadam se da će i mene pronaći na tom putu...
sada... ta duša me nije otkrila, ali mislim da sam ja na tom putu pomalo otkrila samu sebe... a otkrivam se i dalje...
|