kako sam tad bila nesigurna... ovaj post to pokazuje...
iako, nije danas puno drugačije, malo jesam sigurnija, ali slična pitanja i dalje stoje...
za početak jedno lagano, kako ste mi vi?
ja sam pomalo umorna, iscrpljena od svega oko sebe...ali ipak se osjećam dobro...
još jedno lagano, što radite ovih dana?
učim, zabavljam se i smijem, plešem i pjevam... i učim! učim...jooj
e sad...
sto poljubaca onome tko dođe do kraja ovog kviza bez pogrešnih odgovora...
...
zašto nemam samopouzdanja?
zašto se ne osjećam sigurnom u sebe iako znam da imam neke osobine koje ljudi vole?
zašto se još uvijek bojim da je većini samo bitan izgled?
što da radim, da se osjećam sigurnijom?
može li mi netko koji put udijeliti pravi iskreni kompliment, da se osjećam bolje?
zašto ljudi sve rijeđe daju komplimente,općenito?
vjerujem li uzalud da smo svi posebni? jesam li ja posebna?
ima li uopće razloga da vjerujem da sam dovoljno dobra? ima li ljudi koji vjeruju u mene?
zašto se brinem za mišljenje drugih umjesto da mi dosta bude par meni stvarno bliskih osoba koje me znaju i cijene,kojima vjerujem?
zašto sam svima super frendica, simpatična i vedra, ali ne jedna od onih cura koje gledaju drukčije?
zašto kad želim čuti lijepe riječi i osjetiti drukčiju vrstu naklonjenosti od prijateljstva koji put?
jesam li preotvorena i pristupačna čak i onima koji to ne zaslužuju? kakva bih trebala biti?
trebam li manje pokazivati sebe i ne pustiti ljudima da tako lako zavire unutar mene?
zašto se ne usudim koji put učiniti nešto što želim?
zašto...?
...hm, zašto nemam više hrabrosti??
|