nedjelja, 14.01.2007.

19.02.2006., nedjelja -post:)



POSLJEDNJI KRIK

Tamna noć i mali mjesec,
u mraku zvijezde zalutale,
nježna svjetlost raspršila se
razbijena o krošnje šume nestvarne.

Šuma sama u crnoj tmini
vjetar nosi miris tuge,
miris straha, miris kraja,
u gustoj tjeskobnoj tišini.

Tišinu reže šum krošnji,
šum lišća u vječnoj noći,
osjećaj izgubljenosti traje u trenutku,
koji kao da nikada neće proći.

Samo mjesec kao svjedok
u noću začu očaja krik,
krik boli, krik patnje,
poslijednji krik duše jedne same
...u tišini.

BY: PETRA


točno se sjećam kako sam ovo pisala u školskoj klupi, pod nekim satom hrvatskog kad smo slušali neku glazbu... davno je to bilo :)
00:08 - Komentari (17) - Isprintaj

<< Arhiva >>