PureDanceEnergy

dakle, čime se vi ljudi moji bavite osim školovanjem/radom??
po meni je jako bitno nečim s ebaviti još, biti kreativan, raditi nešto što voliš, zar ne?
radije ću imati par majica manje, i manji đeparac i baviti se nečim, nego imati sve, a ne raditi ništa...
al prošla sam puno aktivnosti dok nisam našla ono što stvarno obožavam...

*tko nije na početku osnovne išao na ritmiku i nekakav engleski, ha? lol, to je bio smijeh.
*u 2. razredu je u školu došla neka žena vidjeti kako znamo pjevat.. iz zvijezdica je bila, a ja sam znala za njih jer su mi tri sestre rodice pjevale tamo. očito sam dobro otpjevala svoje jer sam nakon te audicije do kraja 5. razreda pjevala u tom zboru i to je bilo krasno iskustvo. od crkvi, lisinskog, austrije, svugdje sam pjevala... i sad bi opet, ali mislim da ne stignem...
u međuvremenu sam se ja preselila skroz van centra, u špansko, i naučila se brinut za sebe, jer sam na svoj zbor išla i do dubrave sama.
*a kad sam prestala sa zborom, odlučila sam se za nešto malo bliže... sinhonizirano plivanje na mladosti :) slijedile su 3 godine plivanja i plivanja i plivanja i to mi je full pomoglo, jako dobra tjelesna aktivnost. a tad sam i počela šišat kosu redovito, jer nisam mogla onako dugu sušit stalno,haha.
*za to vrijeme, u 7. razredu, počela sam ostvarivat mamin i tatin san, sviranje gitare. oni su oboje, prije nego su se upoznali, uštedili novce i kupili gitaru, al na kraju nisu naučili sivrat i doma smo imali 2 gitare, a dva kata ispod živi poznati gitarist i profesor u glazbenoj školi... logično, uslijedile su 2 godine privatnih satova, no ni to nije bilo ono što sam ja tražila.
*u isto vrijeme, točno na 13.rođendan, s mamom sam otišla u grad na prvu kavu zajedničku i upisati se u plesni centar fredi, jer su me čekale 2 godine plesanja latinoameričkih i standardnih plesova za parove... moj san, strast, ljubav, sve.. obožavam to i dan danas, i da je u te dvije godine bilo dečkiju koji su tražili partnerice i koji su bili spremni trenirati svaki dan, danas bi se ja time i dalje bavila, svaki dan po 3 sata... ali, ništa od toga, to ostaje san, sad sam našla druge zanimacije...
*i u osnovnoj i u srednjoj je bilo rekreativnog igranja odbojke, ništa ozbiljno, samo zezancija, je rmi je odbojka super.
*početak drugog srednje, a ja tražim klub za plesanje.. i tražim i tražim i tražim... i nađem svoju i sadašnju strast, jazz dance u liberdanceu :))) to nije običan jazz dance, to je mješavina svega, nekakva street verzija, i zato ga toliko volim... gušt je već 3. godinu za redom.
*obožavala španjolski i na početku 3. razreda odlučila upisati tečaj. sada na 3.stupnju, do kraja školske godine po mogućnosti položiti 4. stupanj i otići 2 tjedna u španjolsku na usavršavanje... to mi je želja :)
a sljedeće godine mislim i polagati certifikate iz engleskog, jer ga obožavam i učim cijeli život na ovaj ili onaj način.
*prije godinu dana otkrila salsu i od tad uživam u njoj kako god i gdje god stignem :)
*ove godine počela u svojoj školi s frnendicom voditi ples,
--želim držati instrukcije (pa ako nekom trebjau- matematika, fizika, informatika, engleski), radila 3 tjedna kao tajnica, hehe,
voljela bih na faksu raditi nešto, turistički vodič, raidijski voditelj, ili bilo što zanimljivo :))

hehe, nadobudna sam , znam, ali cilj je ispuniti svoje mogućnosti i izgraditi sekao osoba, i to je ono što ja radim kad s ene obrazujem za posao i za rađivanje novca :))

Come
into me...

Take me, make me yours
all the way,
...I'm free...

Inside of me

Music, I’m calling you,
Make me yours, take me
…set me free…

When I move, inside of you
you inside of me…
Diving in
Living it

Breathing, feeling…
everything…

I’m just
DANCING


By: Petra

...na stari dizajn, isto B(l)ožicin :)))

nije više ljeto, definitivno... školska godina. one more time... last time... taman se stvari zahuktavaju u školi, a ja već mislim kako će prebrzo završiti... počeli smo se družiti nakon maturalca... stvarno... i sviđa mi se to...
i iako sad nemam baš vremena, jer za par minuta idem na još jedan rođendan (dosta je okupljanja bilo u zadnje vrijeme:) guštamo)
priča mi se o prijateljstvu...
i mislim da sad ne stignem na pisati sve, pa ću ostatak nadopisati u sliejdećem postu, ali najosnovnije je:

--koliko god puta čuli/doživjeli da ljudi iznevjere i da im ne treba vjerovati... ne dajte se!
prijateljstvo je nešto najljepše, i najpotrebnije i ... ne znam, bez toga ne ide i nisi potpun
i možda ljudi stvarno razočaravaju, ali to znači da nije vrijedno rizika, jer prijateljstvo pruža toliko stvari, toliko vrijednih stvari-osjećaja,doživljaja,uspomena,zajedništva,sigurnosti,nježnosti,voljenosti...
--iskrenost, ako toga ima, rizik je manji :) iskrenost je jako bitna
s pravim prijateljem/prijateljicom nema skrivanja, ono si što jesi i to je bitno. možeš reći sve i znati da taj netko to neće okrenuti protiv tebe, da će biti tu i pomoći.. ili barem zagrliti, dati pusu i reći da će biti bolje... prijatelji pomažu čak i ako sami ne znamo gdje je problem
--s nekima sam bliža, s nekima manje bliža... ali kad nekoga stvarno dobro znam, onda znam one male sitnice u ponašanju koje otkrivjau što se mota u glavi, hehe, o čemu se razmišlja... što nekoga muči... znaš kako će neko regirati, što voli što ne... znaš tu osobu u dušu i mane i vrline..
nekad ipak znakove fulam...i nisam svjesna da sam povrijedila ili zapostavila ili nešto krivo napravila. i onda kad shvatim što je bilo, to boli... ali s pravim prijateljima postoje i usponi i padovi, ali glavno da ste skupa... preživi se, jer imate jedno drugo. i sve je lakše, i sve se da riješiti...
--prijatelje volim, jako , jako, jako.. neopisivo...
neke malo manje, neke malo više.. svi mi puno znače...
ali neki mi znače sve... i možda riskiram da ću biti povrijeđena, da će me boliti,
ali ja sam na to spremna, a svi bi trebali biti...
jer život se živi ;)

ljubim vas, pišite mi, a onda sljedi nastavak, jer sad se žurim :)

evo pjesme, koja nije baš nova, ali je mene sad uhvatila opsesija..
...na trenutke nisam ona tipična uvijek nasmijana glasna cura...
pa mi trebaju ovakvi stihovi...

MY DECEMBER


this is my december, this is my time of the year
this is my december, this is all so clear

this is my december, this is my snow covered home
this is my december, this is me alone

and i just wish that i didnt feel, like there was something i missed
and i take back all the things i said, to make you feel like that
... ...

**and i'd
give it all away
just to have somewhere to go to
give it all away
to have someone to come home to **

this is my december, these are my snow covered dreams
this is me pretending, this is all i need

and i just wish that i didnt feel, like there was something i missed
and i take back all the things i said, to make you feel like that
... ...

**and i'd
give it all away
just to have somewhere to go to
give it all away
to have someone to come home to **

LINKIN PARK

evo obavijest koju sam ja napisala za školsku stranicu:

Dragi naši veliki i mali,
u ponedjeljak, 16.10.2006., po drugi puta će se, u prostorima V.gimnazije u Zagrebu, s adresom u Klaićevoj na broju 1, održati SAJAM POVODOM DANA KRUHA I PLODOVA ZEMLJE.
Jeste li znali?
- Naravno, ali evo i za širu populaciju poziv:
SVI su pozvani obogatiti svojim prisustvom naš sajam u ponedjeljak od 17 do 19 sati.
Bit će nam drago ako uz naše učenike dođu i njihovi roditelji, prijatelji, braća, sestre, poznanici, i svi drugi :)
Kako bi to točno trebalo izgledati?
Nastava je skraćena, jutarnja smjena od 8 do 12, popodnevna od 12 do 16h,
a nakon toga imamo sat vremena dovesti školu u sajmovno izdanje.
Svaki razred će imati određenu lokaciju na kojoj će moći izložiti sve što kreativci nude i imaju za pokazati.
Od 17 do 19 će se sve to prodavati na prvom katu i prizemlju, a sav prihod ide za naše projekte, za natjecanja i slične stvari potrebne za bolji rad škole i napredak naš ;)
VIDIMO SE!

a vi dođite, pa tražite Lunu;) ili Petru negdje oko štanda 4.f, hehe
pusaa :*:*:*:*

da, znam , uvijek ja o tome...
al eto, sad dok snimam pjesmu (dada, kod frenda snimamo ovak iz fore) sva sam u glazbi...
pa malo slika kakve sam stavljala na plakat o jazz danceu koji je sad na zidu u školi :)))

ljubim vas :*:*

Vjeruješ li?

Meni?
Kad kažem volim te,
Kad privinem se uz tebe,
Vjeruješ li?

Nama?
Da budemo iskre u noći,
Kao želje i snovi,
Vjeruješ li?

Možemo li biti
ti i ja,
mi...

Vjeruješ li?


by:LUNA;)

p.s.
rođendan je bio savršen... već prije tjedan dana mi je frend poklonio parfem, mama mi je u petak donijela narančastu ružicu i litru sladoled ai čips za nas.. al to je bilo tek oko ponoći kad sam došla doma iz škole
prije toga sam imala školu popodne, gjde mi je jedan frend dao kinder jaje, haha, a ekipa iz razreda me skoro rasplakala...
dočekala me na stolu vrećica swarovski... u njoj preslatka čestitka sa brdo potpisa, tangice, haha,-... i narukvica.. prekrasna... oni nisu normalni... kupovat mi narukvicu u swarovskom, sa brdo onih kamenčića,... jooj, tak ih volim :)
poslije škole smo lijepo otišli u medvedgrad na cugu i uživali do valjda 11 sati, baš mi je bilo ugodno...

da, danas je definitivno moj dan! :))))))
sretan mi 18. rođendan :))))))))))))

hehe

poruke su davno počele stizati, i valjda sve uključuju puno ljubavi, zdravlja, komada ... i plesa :))))

dakle, još nam ostaju

dan7
već smo na dijelu kad smo krenuli iz barcelone busom prema hrvatskoj... ali polaako, ima vremena za doć doma, još puna 2 dana. prvo smo stali u figueresu, u dalijevom muzeju.. predobro nešto!! e, sad, to je bilo 5.9. a 7.9. je naša eva napunila 18 godina... znali smo da voli dalija i tina i ja smo iz nje uspjeli izvuć (a da ne skuži) što bi si htjela još kupit a ne može u njegovom muzeju. kad smo ju poslali na wc, brzo smo kupile što je htjela i požurile u bus, gdje je ispalo da i razrednica zna za naš plan pa je na kraju cijeli razred sudjelovao. ona pojma nije imala, a mi smo nastavili voziti se i kroz francusku.
gledali smo gradove, arles i slično i na krjau došli do avignona predvečer.
lijep je grad, a hotel u kojem smo spavali je bio prešminkerski. to je bio neki lijepi uglađeni hotel sa ogromnim sobama... ali nama to nije trebalo, mi smo se samo htjela zabavljat, što nije baš bilo moguće zbog ovih na recepciji.
nismo opće poslije jedanaest smjeli hodat po hotelu, što smo mi naravno izignorirali, ali su zato ovi digli dreku i imali smo naganjanaj po hotelu oko 1 u noći. razrednica je pošizila... ah... ipak je sve prošlo ok :)

dan8
tog jutra smo krenuli dalje, opet se vozili i vozili i vozili, stajali na raznim mjestima, nica- gdje smo išli u tvornicu parfema i nabavili jeftinije parfeme, monaco s monte carlom i tako, ručali i nastavili. pa kroz i taliju vozili smo se dugo dugo. mi smo već bili mrtvi od nespavanja tih dana, ali smo svejedno bili ok raspoloženi, zezali se povremeno, masirali tako... do ponoći, kad smo priredili velko iznenađenje evi koja je bila van sebe kad je shvatila kaj smo napravili, hehe.
onda smo više manje spavali jedni po drugima i lunjali okolo dok nismo oko 5ujutro,7.9. točno 8 dana nakon polaska opet bili pred mimarom, mrtvi umorni i iscrpljeni, ali dobro raspoloženi :)

nezaboravan maturalac i uspomene... ja sam zadovoljna :)))