da li ikad imate onaj osjećaj da ste se nekako zapleli?
ne treba imati puno problema ni išta, nego jednostavno osjećaj da ste nekako u čudnim mislima i osjećate se zbunjeno?i onda ja redovito odlučim da ću sutra krenuti iznova...
nisu to neke velike promjene,nego samo odluka da ću mirno dalje, hladne glave, bez puno petljanja, vedrije...u zadnje vrijeme sam dosta zbunjena...
u jednom trenutku sam puna optimizma, vedra, puna poleta i snage, a takvom me često vidi okolina, kao vedru osobu, uvijek nasmijanu itd... a onda me odjednom nešto preplavi... i ne nam, izgubim se, osjećam se čudno, potišteno, osamljeno... a to dođe samo od sebe, nepozvano...
eh...onda mi se svašta mota po glavi, bude mi krivo zbog nekih postupaka, zbunjujem samu sebe... pa kažem: sutra krećem opet iznova...
to sam i jučer rekla:
od sutra, sa više samopouzdanja, snage, optimizma, i hladnije glave :))
je li mi uspelo? ..ne znam,.. nikad ne znam je li mi uspjelo...čudno je to...
ali glavno da ja to odlučim, i odmah se osjećam bolje...
a vidit ćemo kako će sada ići, još uvijek me nekako drži to da ću malo više držati glavu, i smiješak.
ah, ionako to najčešće ovisi o vremenu,il pjesmi koja se vrti na mom mp3-u
jako lako mjenjam raspoloženja, iako sam u pravilu vedra osoba,
a glazba nevjerojatno utječe na mene,svaki stih, svaka nota, melodija, stvar... sve me može odvesti u neke nove vode osjećaja, u bilo kojem trenutku...
evo, znam da je ovo dosta zbunjujuće,
i svaka čast ako netko uopće uspije nešto izvući iz ovoga...
ali imala sam potrebu pokazati još jedan dio mene,upoznali ste me još malo više,
hvala na čitanju...
|