Design: L.designs.^
On/Off

<	studeni, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Two roads diverged in a yellow wood,
And sorry I could not travel both
And be one traveler, long I stood
And looked down one as far as I could
To where it bent in the undergrowth;

Then took the other, as just as fair
And having perhaps the better claim,
Because it was grassy and wanted wear;
Though as for that, the passing there
Had worn them really about the same,

And both that morning equally lay
In leaves no step had trodden black
Oh, I kept the first for another day!
Yet knowing how way leads on to way,
I doubted if I should ever come back.

I shall be telling this with a sigh
Somewhere ages and ages hence:
two roads diverged in a wood, and I --
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference.
Robert Frost, The Road Not Taken

*Pretpostavimo da sam tinejdžer. Pretpostavimo da ganjam sreću po svijetu, i da mi zasad, donekle, uspijeva.
*Učinimo te pretpostavke istinitima. Napravimo od njih teoreme.
*I to je zapravo sve što je potrebno znati.





Some say the world will end in fire,
Some say in ice.
From what I've tasted of desire
I hold with those who favor fire.
But if it had to perish twice,
I think I know enough of hate
To say that for destruction ice
Is also great
And would suffice.
Robert Frost, Fire and Ice

linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

seed. koje nadilazi. ;)
paula
nina
luce
black widow
irmo
tear of blood
patriša



Dugo je čekam,
Dušu cvijeta trešnje,
-a brzo prođe.

Sogi

contact me:
icq: 376-652-438
msn: penny_simple@hotmail.com



vas ima

Coldplay Viva La Vida
I used to rule the world
Seas would rise when I gave the word
Now in the morning I sleep alone
Sweep the streets I used to own

I used to roll the dice
Feel the fear in my enemies eyes
Listen as the crowd would sing:
"Now the old king is dead! Long live the king!"

One minute I held the key
Next the walls were closed on me
And I discovered that my castles stand
Upon pillars of salt, and pillars of sand

I hear Jerusalem bells are ringing
Roman Cavalry choirs are singing
Be my mirror my sword and shield
My missionaries in a foreign field
For some reason I can not explain
Once you know there was never, never an honest word
That was when I ruled the world
(Ohhh)

It was the wicked and wild wind
Blew down the doors to let me in.
Shattered windows and the sound of drums
People could not believe what I'd become
Revolutionaries Wait
For my head on a silver plate
Just a puppet on a lonely string
Oh who would ever want to be king?

I hear Jerusalem bells are ringing
Roman Cavalry choirs are singing
Be my mirror my sword and shield
My missionaries in a foreign field
For some reason I can not explain
I know Saint Peter won't call my name
Never an honest word
And that was when I ruled the world
(Ohhhhh Ohhh Ohhh)

Hear Jerusalem bells are ringings
Roman Cavalry choirs are singing
Be my mirror my sword and shield
My missionaries in a foreign field
For some reason I can not explain
I know Saint Peter will call my name
Never an honest word
But that was when I ruled the world
Oooooh Oooooh Oooooh

Azure Ray Another Week
I wake up each morning
Go to work at eight
Come home for dinner
Time to celebrate
So I round up my friends
We made it through another week
We may not have much
But we've got what we need
So we go all night
Until i see his face
Then the party's over
This drink has no taste
He makes me lonely
When he comes around
I tried for years to beat this one down
I've got all my friends
Couldn't ask for more
But he makes me lonely
When he knocks on my door

The Killers When You Were Young
You sit there in your heartache
Waiting on some beautiful boy to
To save you from your old ways
You play forgiveness
Watch it now
Here he comes

He doesn't look a thing like Jesus
But he talks like a gentleman
Like you imagined
When you were young

Can we climb this mountain
I don't know
Higher now than ever before
I know we can make it if we take it slow
Let's take it easy
Easy now
Watch it go

We're burning down the highway skyline
On the back of a hurricane
That started turning
When you were young
When you were young

And sometimes you close your eyes
And see the place where you used to live
When you were young

They say the devil's water
It ain't so sweet
You don't have to drink right now
But you can dip your feet
Every once in a little while

You sit there in your heartache
Waiting on some beautiful boy to
To save you from your old ways
You play forgiveness
Watch it now
Here he comes

He doesn't look a thing like Jesus
But he talks like a gentleman
Like you imagined
When you were young
(talks like a gentleman)
(like you imagined)
When you were young

I said he doesn't look a thing like Jesus
He doesn't look a thing like Jesus
But more than you'll ever know

mmmm...miss it already.

Da se riješim prvog dijela - Sumrak.
:)
Pogledah, uživah. :) Bilo je dobro. Možda malo razočaravajuće, bemu, knjiga je uvijek bolja od filma. Ali svejedno, seksi. :)
A sad bitan dio.

Dvadeset i sedmog jedanaestog je bio Thanksgiving. Provela sam ga kod svoje host obitelji, i još uvijek provodim, jer nije bilo škole od utorka. Bilo je prilično kaotično, kad se sve zbroji, jer je pola njihove obitelji došlo i bilo tu sve do danas. Petnaest bratića i sestrična, tete, strine, ujaci, bake... Neznam ni sama. Većinu vremena smo proveli igrajući Xbox360, ping pong, bejzbol ili američki nogomet. Da, naučila sam pravila. Ne, nisam ekspert. :)
Za sami Thanksgiving smo išli u restoran u kojem je bio dio rezerviran samo za nas, i jeli pravi američki thanksgiving ručak/večeru. Purica, njihovi slatki krumpiri, pire krumpir, umak od brusnice, pita od bundeve... I neznam ni sama kaj sve ne. Sve u svemu... Previše. :) A onda smo se vratili doma i ponovili istu priču ko i prethodnih dana. Xbox i Call of Duty, Halo, Dead Rising i kajsvene, ping pong, filmovi, bejzbol. Jučer je padala kiša i deset rođaka se odlučilo igrati nogomet. Pa sam išla i ja. Kratka majica, kratka trenirka i starke, po kiši u studenom i američki nogomet. Da ne lažem - bilo je super. ;) Uspjela sam čak ukrasti jednu loptu. I čuvati jedanaestogodišnjaka. A dok smo se vratili, četvoro njih se bacilo u bazen. :D Hladni. Bazen. :D
Nakon sušenja, ping pong. Izgubila. Jasno. Al je bilo dobro. Mogla skinut oči s jednog od bratića ne. I žao mi je kaj živi tri savezne države dalje pa ga vjerojatno više nikad u životu nebudem vidla. Al je svejedno bilo.. ono.. experience. Koje mi se svidjelo. :)

I onda, topik tri. Novi ljudi, novi svijet...
Uvijek smo se pitale zašto nemožemo imati super helovin, i onakve kul kuće s vlastitom kupaonicom i onu dasku ispod prozora u svojoj sobi na kojoj sjediš dok pada kiša i pričaš engleski s frendicom na telefon.
Zato jer to pripada drugoj kulturi koja se poklapa s onom koju vidiš na filmskom platnu. I onda dok to napokon dobiješ, dok je nakratko tvoje... Ne vraća ti se doma. Ne zbog materijalizma, nego zbog osjećaja koji ti pruža.
I...stvari se mijenjaju. I moj svijet... Je sužen na moj osobni prostor. Jer je sad sve nestalno. Rastrgana između dva svijeta, onog starog i ovog novog, i ni u jedan ne pripadam potpuno. Za novi sam još nespremna u potpunosti, a stari se mijenja. Kao i ja.

I sada... I to je novo. I drugačije. I mijenja se. A dok se vratim... Hoće li biti očekivano od mene da nastavim gdje sam stala? Ili da se samo uklopim u promjene? I hoću li moći, either one of that?
Neznam. Ali vjerojatno sam manje zabrinuta no što ovo zvuči.
I sad idem spavati.

ballin'. :)

Kasnim. Mda. Sorry. :)
Daklem, happeninzi. Prošli vikend je na rasporedu bio razredni izlet. Daklem, svi 11th graders (nas oko 70-80, pretpostavljam) svi na jednom mjestu. Znači, u petak nismo išli u školu jer je prvi dio izleta bila gradnja, Habitat for Humanity. Išli smo na isto mjesto na kojem sam bila dok sam prvi put išla graditi s Habitatom. Ovaj put su kuće (od papira) bile već skoro gotove, trebalo je samo urediti okoliš oko kuće. A dobri stari instant-Amerikanci se nebudu mučili z sijanjem trave, ionak je već studeni, ne. Onda oni lepo imaju travu skupa s zemljom izrezanu na pravokutnike i mi smo to lepo slagali oko kuće. Mda. Super. Ruke su mi izgledale ko da sam bila na moru tri-četri tjedna. Ali svejedno nam je bilo super, i kolko god kuće bile instant, majušne i... američke, valjda :) drago mi je da sam pomogla. Nakon kaj smo se vratili u školu (oko tri popodne) nismo imali kaj puno raditi, samo bi se potezali po kampusu. Nastavak izleta je trebao slijediti oko 11.45 navečer, ali nas par cura smo bile pozvane na Caseyin rođendan u grad, pa smo, ono, išle. :) Istuširale se, obukle i Alesina mama nas je odvezla do restorana u kojem je trebala biti zabava. Bilo je... super. Imali smo kao i nekog DJ-a, i čokoladnu fontanu s jagodama za umakanje, restoran je bio super uređen.. :) Onda smo se vratile na kampus oko 9, taman na vrijeme za košarkašku utakmicu... koju smo izgubili. :D Al nema veze.
E, a onda smo oko 11.30 krenuli u Trussville Playstation, nastavak izleta. Bili smo tamo od ponoći do pet ujutro. Isprobala sam ono tipično osamdesete rolanje u krug u dvorani, tisuću video igrica, dobila bezvrijedne sitnice za nagradu (kineski jojo, kičasta narukvica, narančasta lopta na napuhavanje i dva bombona) koje i dalje stoje na stolu u mojoj sobi, i Laser Tag. Laser Tag je dosta popularan i svi ga igraju. Ovak to ide: Dobiješ prsluk s lampicama u boji, obično je ili crveni ili zeleni, i podijelimo se u ekipe. Svaka osoba ima jedan laserski pištolj. Ulazimo u zamračenu prostoriju s UV svjetlima (da, Dodo, obuci si sivu majicu koja svijetli, da) i pregradama i mjestima za skrivanje i gađamo suprotnu ekipu.
Naravno, Dodo failed miserably. :D Mislim da su me ubili valjda pet-šest puta u 4 minute.
Ali nekak me nije bilo briga. Super smo se zabavili. I nakon povratka na kampus, oko šest ujutro, nama se nije spavalo. Pa ajmo u IHOP (International House of Pancakes) na doručak. Da. Bilo nas je oko 15. I nakon kaj smo se najeli, vratili (po neznam koji put) na kampus, spavanje. Probudila sam se u pola pet popodne. :D I onda u kino.
Savršen vikend, ak se mene pita. :)
A sutra... Sutra opet idem u kino.
I znate što gledam?
Pogađate?
Ne?
Da?
SUMRAK!!!
jedva čekam.
Ali prije toga – Rave Party at the Hut. :)

rekapitulacija.

Kasnim.
Prvo da krenemo s vijestima koje su ostavile utisak na svježem cementu ljudskog roda.
Obama!
Jučer mi je bilo dovoljno reći samo to, ali danas elaboriram. Šesnaest mi je godina, Hrvatica po rođenju, u SAD-u za vrijeme najvažnijih izbora u povijesti. Četvrtog studenog nisam napisala zadaću i nije me bilo briga. Sjedila sam ispred tv-a i čekala pobjedu either one of them, dok su savezne države malo po malo postajale plave ili crvene. Plavo je prevagnulo i dobili smo novog predsjednika.
McCainov govor nakon proglašenja je bio jedan od njegovih boljih govora, no na svaki spomen Obame publika bi počela zviždati i vrijeđati. Arizona. Upristoji se. McCain je zaslužio moje poštovanje nakon svog govora, više nego nakon bilo koje predsjedničke debate.
Barack Hussein Obama se pojavio na stejdžu u Chicagu. Najviše mi se svidio ovaj dio:

dobra snimka govora:
http://www.dailymotion.com/video/x7b16b_barack-obama-gives-his-victory-spee_news

I zato me smeta dok vidim rasističke komentare tipa:
'If Obama wins the election, can we still call it the White House?'
'It seems that I'm moving to Canada...'
'The south will rise again!'
i my personal favorite, Ku Klux Klan --> 'There will be a race war.'

Let it be, people. Let it be.
Pobijedio je. Povlači vojsku iz Iraka i Afganistana. Ulaže u prirodne izvore energije. Ne gradi nuklearke. Radi na poboljšanju odnosa s Venezuelom. Podržava pobačaj. Daje vam slobodu izbora, mišljenja i govora.

Neznam. Meni je dobro. :)
Idući post o helovinu.