Svuda samo fasade,lijepe i vesele....dobronamjerne i laskave....vrišteće iiskrene.
Kao nijedna druga.
Fasade prazne iza tankih okvira.....urušavajuća Potemkinova sela.
Bez duše i obraza. Samo zidovi prepuni grafita laži.
Iz galerije Vlastite učmalosti.

sad kad odlaziš..

jedna će duša zarobljena ostati u tami
tamo gdje svjetlo neće doći
dvije će svijeće ostat zapaljene
da put mogu naći kad ostanemo sami

sad kad odlazi jesen i dolazi zima
kapi će kiše jesenje lišće prati
koliko te u meni još uvijek ima
Ko zakopana tajna ,nitko neće znati.

Ovog trenakad u meni titra još jedna laž
kao u bajci s princezom i princem
ti si bila kraljica ja sam bio paž
dvorska luda i pajac s uplakanim licem

Sad kad odlaziš i

vjetrovi hladni po meni mlate
i više u meni nema ništa tebe
dal ću opet voljeti u te kasne sate
kao što ti si voljela sebe

kad? I gdje
Gdje će otići moja sreća kad me bude strah živjeti?
kad vjetar polomit grane borova i opali pljusku žalu.
Gdje će moje barke plutati kad zagrmi na pučini a ja skriven
pred plačem,bez suza?
a kad će se vrijeme vratiti što je raslo u mojin očima kao korov na polju?
vrijeme čisto i vrijeme gorko
vrijeme slatko i vrijeme trpko
vrijeme bez tebe