Bila sam odlučila ne gledati Big Brothera. Osim one prve emisije kada sam željela vidjeti kakvi će ljudi biti tamo. Zaključci su: prvo, ne paše mi je jezik nikako, jednostavno se ne mogu priviknuti na to natezanje. Drugo, kandidati … oni s kojima je Antonija bila u Big Brother kući su prema ovima mila majka, u svakom smislu. Treće, pomisao da žbaljim u tuđe živote svake večeri … jednostavno to ne želim. Sve u svemu zadovoljila sam znatiželju i rekla sebi to je to. Jedini je problem što htjela - ne htjela, koji god portal izabala, ti Big Brother likovi iskakuju sa naslovnica. Tako da je nemoguće bilo ne vidjeti i prvu aferu na pomolu - tamo neka Dalmatinka, udana žena i majka dvogodišnjeg djeteta pred svekolikim balkanskim pukom planira ili već aktivno vara svoga supruga, nakon nepunih 2 tjedna u izolaciji.

Cijeli ovaj uvod je zapravo uvertira u moje neskriveno zgražanje nad činom kojega ne mogu shvatiti ni u najcrnijem scenariju onoga što se zove život ili se može objasniti s dvije riječi: «događa se» (jer u ostalom «tko je bez grijeha, neka baci kamen»). Naravno da ima svakakvih životnih priča, naravno da nikoga ne treba osuđivati ako ne znamo sve aspekte situacije, naravno i da nevjera u braku nerijetko spada u krivnju (ili možda bolje reći odgovornost) i jednog i drugoga bračnoga druga … ali – baš da pred kamerama, pred očima obitelji, pred milijunskim gledateljstvom jedna naočigled normalna ženska osoba u nekoliko dana izgubi svu svoju pamet ne misleći ni na vlastito dijete koje će i kada krene u školu vjerojatno biti predmet sprdnje (ne vjerujem da YouTube zaboravlja takvu prošlost). To stvarno ne mogu shvatiti. Moja naivnost je u tome da sam u toj prvoj i jedinoj odgledanoj emisiji pomislila da je dotična možda obična i normalna žena. Iako si nisam mogla objasniti što bi nekome materijalno situiranome trebao Big Brother (za razliku recimo od Marine Perazić koja je na Farmu došla iz očajničke potrebe za novcima, što nije skrivala) te što bi netko ostavio malo dijete i otišao u klub potpunih stranaca.

Druga moja naivnost odnosi se na Severinu i njenog bivšeg «kralja teretana» Slavka. Mislim, mene su toliko uvjerili u ljubav da kad se počelo spominjati drugoga kralja - «kralja bakra» stvarno nisam mogla povjerovati da netko tko se par dana ranije zaklinjao na ljubav sada govori o nekom drugom kao da ovaj prvi nikad i nije postojao. Ma gledajte – stvarno se živom čovjeku svašta u životu može desiti, ali baš da nekoga do jučer ludo voliš, a onda se danas totalno zaljubiš u nekoga drugoga ??? Pa Bože, nisu emocije baš kao da led staviš usred pustinje pa nestane u sekundi. Da, da, jasno je meni i da je sve to marketing i da se pojedine stvari uz dobroga menadžera prikazuju onako kako paše u danom trenutku, ali opet - kako «kralj teretana» preko noći može postati konobar iz Rijeke? Moj rezime tih dana bio je da je sva sreća da naš Ivica nije postao kralj Sljemena.

Da ljubav ima i neku drugu stranu govori i činjenica da je Elizabeth Taylor zaželjela biti sahranjena pored nikad prežaljenoga Richarda Burtona koji je preminuo pred gotovo 30 godina. Njene su me riječi da želi pod zemljom ležati uz njega baš dirnule. Ne toliko jer se radi o poznatim glumcima koji će ostati zabilježeni u povijesti filma, već zbog toga što mi daju vjeru da ljubav nekako uvijek dođe na svoje. Kad-tad.