Od novosti i događaja koje su se odvijale u ovih skoro mjesec dana mogu izdvojiti njih nekoliko:

U posjet Mome Nekome i meni došli su Rock i njegova Suputnica. Darovali su nam tacu (tacnu ili kako se već hrvatski kaže ono na što se stavljaju šalice). Uglavnom, taca nije obična nego s posebnom namjenom. Na donjem dijelu ima neki jastučić u kojem su bobice (kao da su od stiropora ili tako nečega). Namjena joj je da služi obavljanju doručka u krevet. Dobili smo još i dvije šalice za bijelu kavu, kakao ili čaj. Posebnost je da imaju ovalne tanjuriće, jer jedna je strana namjenjena šalici, a druga kroasanu koji je na njemu i oslikan. Mene slatko osobito ne zanima, posebno ne rano ujutro, tako da sam odmah imala viziju da je to mjesto namjenjeno tostu. S puno sira i šunke. Imala sam viziju i kako sam ja ta koja dobiva doručak u krevet.

Onda, moja kujina (naglasak je na srednjem slogu, a znači rođakinja ili sestrična, kako vam draže) rodila je neki dan. Mićerog (malog) nisam uspjela vidjeti, jer malo je ranije rođen pa je odvojen od mame. No zato sam uspjela čuti detalje poroda. Mama se opirala i nije htjela pričati, ja sam bila ta koja je inzistirala. A da mi je to baš trebalo ... nije.

I zadnje za ovu priliku - možda smo (naglasak je na možda) ugledali par kvadrata svemira koje bi se za neko dogledno vrijeme mogle zvati našim domom. Pravim domom. Nije ništa veliko, nije u samome gradu, ali zato ptičice pjevaju i raste trava zelena. Kada među situacijama u kojima od "nekretnina koje obećavaju" pobjegneš glavom bez obzira, nađeš nešto kvadrata koji te potaknu da u glavi počneš smještati izabranu spavaću sobu ili kauč iako je sve još u fazi gradnje, onda počinje mirisati na ono - to je to. Još kada kod čovjeka kojega voliš i s kojim ćeš taj kutak dijeliti osjetiš isto i prije nego ga konkretno i bez okolišanja pitaš "bi li mogao zamisliti život tamo?" iako odgovor znaš, ali ga svejedno želiš čuti ... Do možebitne realizacije želje još su kilometri, ali naravno da ćete sve bitno znati na vrijeme.