Kako mi blogerski stil nije pisanje dnevnog pregleda o onome gdje sam bila, što sam radila i kako mi je protekao dan, onda vam neću detaljno o proteklih par tjedana. Ono što mogu ukratko reći je - kronični nedostatak vremena ... vremena za drage ljude, vremena za blog, vremena za održavanje sobe urednom kakvu volim, vremena za pranje neke mi drage odjeće onako kako volim, na ruke, u nekom finom mirisu ...

Ako ste mislili da je glavni razlog tome neki ludo-dinamični raspored pripremanja vjenčanja, prevarili ste se. Što se toga tiče, pomičemo se (laganim ) koracima prema naprijed, ali ništa se revolucionarno ne događa. Zapravo, kad bacim oko na one pomalo mi smiješne tzv. planere vjenčanja izgleda da kasnimo i više nego puno. Ne dira me to, jer uvjerena sam da će se ono što se desiti mora desiti bez obzira na jelovnik, mašne i slične (ne)bitne stvari. Osim toga, to će biti doslovno svadbica, tako da i ako ne ispadne sve, neće biti puno ljudi koji će to vidjeti.

Često sam bila veliko njurgalo kada je u pitanju fraza "nemam vremena". Naime, moja je teorija bila da se uvijek nađe vremena za ono što dovoljno jako želimo. Sada pak ta moja teorija baš ne drži vodu. Doduše, Moj Netko mi radi nedostatka vremena nije pao u drugi plan iako vremena kojega provodimo zajedno nikad nije dovoljno (što će valjda ipak doći na svoje), no baš svi drugi dragi i bliski ljudi u mojem životu ipak nisu prisutni u onoj mjeri u kojoj bih htjela.

Što se pak bloga tiče, uvijek imam neke planove za priču, ali ako ne uspijem realizirati misao na vrijeme, sve to izblijedi pa mi draži izbor tada bude komentiranje vaših blogova, a ne pisanje na vlastitome. Ali, uvijek ima ali. Neke impresije mojih prethodnih, ali i budućih dana zasigurno ćete čitati ovdje. Za jedan post čak pišem i bilješke da budem vjerodostojna.

Uglavnom, ne volim utrke s vremenom, ne volim neku nazovi dinamičnost u životu u kojoj sam stalno okolo i nikad me nema doma. Puno se bolje osjećam onda kada osim vremena za posao i obaveze postoje situacije i trenuci u kojima mogu potpuno neobavezno provesti doma jedno, dva ili pet poslijepodneva i večeri.

I za kraj samo Bubici poruka vezana za njen komentar "ne udavaj se pegy :)) onda ćemo te rijetko čitati jer ćeš živjeti u lijepoj harmoniji i ................ šmrc :((", ne brini, harmonija na mene djeluje blogoproduktivno. p.s.Tekst je u boji, jer je Bubica vesela i vedra osoba uvijek ukrašena vedrim bojama.