Kad me netko pita koje voće najviše volim, navest ću mandarine, kivi, jagode, breskve, trešnje. U tom nabrajanju vrlo često zaboravim spomenuti limun. Što je zapravo čudno s obzirom da ga smatram svojevrsnim kraljem voća. Valjda je to ipak, jer mi je na neki način on izvan konkurencije.

Iz dosadašnjeg iskustva dolazim do spoznaje da se limun nerijetko ili voli ili ne voli i da je vrlo rijetko negdje na sredini između toga. Jedni su poput mene, drugi pak rade kisele face pri samoj pomisli da nešto takvo moraju staviti u usta (iako pri tome znaju biti jako slatki ).

Nije da volim samo limun sam, volim i svašta od limuna, Cedevitu, Janu, sladoled, limunadu. I to pravu limunadu s ocjeđenim limunom i bez šećera. Još kad je vruće pa se doda led, teško da osim vode ima nešto što tako dobro osvježi. Baš malo mislim kako se djeci prečesto dozvoljava da se nalivaju kojekakvim pićima poput Coca-Cole, Fante ili «prirodnih» sokova, umjesto da ih se uči na vodu ili limunadu. Teško je ne primjetiti da se ista navika nastavlja i u odrasloj dobi.

O ljekovitim svojstvima limuna dosta se toga zna. Po onome što sam dosad otkrila, meni je on lijek za glavobolju i za želudac. Kod migrene mi u kombinaciji s crnom kavom gotovo redovito pomogne, posebno ako se uzme na vrijeme. Pomogne mi i kod mučnine u želucu ili onda kada pojedem nešto malo masnije ili teže pa mi dođe kao pomoć u obradi hrane.

Oprati limun, prerezati ga na pola, prionuti na cucanje i usput lagano ožimati svaku polovicu, a onda temeljito "očistiti" unutrašnjosti prstom (za to postoji posebna tehnika ) gotovo je ritual. Sve to, jasno, bez šećera. Ima li netko da voli isto to? I da mu je što kiselije, to bolje? Ne poznajem baš puno takvih.