Među mnoštvom crnjak-vijesti danas ujutro, vidjela sam i naslov Goran Višnjić ipak pristao na DNK analizu zbog očinstva. U dvojbi «čitati žutilo ili ne» ipak sam se odlučila za da. Nemam namjeru raščlanjivati i secirati Višnjićev privatni život, jer stvarno ne vidim smisla u tome bez obzira koliko netko (ne)poznat bio. K tome, uvijek mi je važio za normalnoga čovjeka koji je ipak nešto napravio da Hrvatska postane barem malo poznatija tako da iz moje perspektive ima nekog kredita kada je kritika u pitanju. Da, i još je zgodan pa dobiva dodatni plus.

No ono što me u tome članku potaknulo na ovo jest njegova rečenica - Ima potporu supruge, jedine žene do koje mu je stalo. Kako sam rekla, nemam namjeru analizirati što je on htio, želio, mislio kada je to rekao. Ono što mi je namjera jest reći što općenito mislim o prijevarama. I to ne o svim prijevarama, nego o onima u kojima se vara voljena (ili «voljena» osoba). Drugim riječima, vara se osobu za koju se kategorički tvrdi da je voljena.

Sjećam se jednog davnog i kratkog komuniciranja s nekim likom s Iskrice. Osim što je htio zakamuflirati bračni status što za ovu priču i nije osobito bitno, počastio me i riječima da traženje seksa «sa strane» nema nikakve veze s ljubavlju. Štoviše, mislim da se uvrijedio kad sam ga pitala nešto u stilu «ne voliš svoju ženu?». Odgovorio je otprilike «kakve to veze ima?».

E sad, jasno mi je da svatko od nas ima svoje poimanje ljubavi, ali opet neke stvari ni uz svu svoju volju nikad neću moći shvatiti. S obzirom da nisam isključivo i samo romantičarka, već i prilično realna osoba, često si na neke suvisle načine želim objasniti i nešto što spada u neopipljivo, ali itekako senzibilno i emotivno.

Onako čisto razumski, ako nekoga voliš, onda ga poštuješ kao osobu. To čak i nema nikakve veze sa seksualnošću i privlačnosti. Ili drugim riječima, ako nekoga ne poštuješ, onda nema teorije da ga iskreno voliš. Osim toga, po teorijama seks = potreba (gdje za emocije nema mjesta) postoji više mjesta za zdrav razum pa onda nužno proizlazi da mozak ipak nečemu služi. Barem bi trebao.

Skoro su mi smiješna ona opravdanja da je sve to bio «samo» seks. Kao, to bi trebalo biti neko opravdanje. Pa dobro, ako nema emocija prema toj nekoj drugoj osobi i ako ima emocija prema voljenoj osobi, kako objasniti potpuno odsustvo mozga tj. zdravog razuma koji ti ipak u svakoj sekundi alarmira da radiš nešto što će sasvim sigurno, neupitno i potpuno izvjesno povrijediti osobu do koje ti je stalo. I koju (kao) voliš.

Upravo iz takvih si razmišljanja znam izvući i zaključak da kada se desi nevjera, ona znači da u vezi nešto nedostaje i da taj tko vara koliko god to ne želio priznati, ipak traži nešto više. Ne isključivo seks. Nego seks i ono što on predstavlja čovjeku kao biću. A to sasvim sigurno nisu samo mehanika i tehnika. Možda iz toga razloga i koliko-toliko mogu razumjeti neke okolnosti u kojima se prijevare dese mada je takve pojave vrlo teško stavljati na vagu.

Za zaključiti nemam ništa novo što već nisam rekla na ovome blogu. Seksualnost je samo jedna od sfera čovjekova života. Promatrati ju izolirano od onog psihičkog, duhovnog, emotivnog značilo bi zanemariti ono po čemu čovjek i jest čovjek. Ne razumijem zašto se neki ljudi toga tako olako odriču. Kao da je ta potpunost i cjelovitost mana, a ne dar.

Ipak zaključak, onako baš za moju dušu – tako je lijepo voljeti, biti vjeran i poštovati. I istovremeno sve to dobivati natrag. Ništa ljepše, bar ne meni. Eh, planirala sam ne otići u pekmez, al što mogu kad mi ponekad ne ide po planu.