30.05.2007., srijeda

Ajmo Rijeka?

Problem Palacha (mjesta gdje su se u Rijeci često održavali rock-koncerti, a čija je buka smetala stanarima koji žive u njegovoj neposrednoj blizini) svakako je trebalo riješiti i pronaći adekvatan prostor (ili možda izgraditi novi na isto tako adekvatnom mjestu) gdje će se moći održavati glazbeni koncerti raznih vrsta i gdje će se usput mladi ljudi moći zabaviti.

Ono što nikako ne podržavam, a vezano je za tu temu, rješenje je koje je pronašao Grad, a koje su gotovo euforično prihvatili i riječki glazbenici. U redu, ovim drugima nemam što zamjeriti, jer svatko se «grebe» za sebe i svoje interese. Ali zamjeriti imam itekako i Gradu, ali i onim višim institucijama koje su dozvolile da se «Tvornica papira» u konačnici dovede na takve (niske) grane te koje nisu imale dovoljno političke volje da ju spase od propadanja. Za one koji ne znaju, nekadašnja «Tvornica papira» o čijem povijesnom razvoju, kao i impresivnom poslovanju na evropskim i svjetskim tržištima možete pročitati na web-stranicama Wikipedije, postala je mjesto zabave. Neki novi Palach.

Pomalo sam umorna od forsiranja onoga «Rijeka – rock grad», «Rijeka – turistički grad» i sličnih jako zvučnih opisa. Čini mi se da u tom silnom traženju identiteta i prepoznatljivosti neke stvari postaju strašno isforsirane. I sve to na štetu onoga od čega su Riječani živjeli – industrije.

Ne bi bilo loše izvrtjeti malo film unatrag i osim «Tvornice papira» sjetiti se svih onih nekadašnjih tvornica – «Torpeda», «Rikarda Benčića», «Vulkana» koje su dobar dio Riječana othranile. Nije tu riječ o samo nekoliko tisuća ljudi koji su radili u njima, već i u onima koji su na indirektan način imali koristi – cijele obitelji, kooperanti kao i razni drugi uključeni u procese vezane za određenu vrstu proizvodnje. Tako će neki kvazientuzijasti favorizirati razno-razne auto-salone, marine i jaht-klubove na štetu tvornica i brodogradilišta zaboravljajući da su npr. u izradu ili remont broda uključene ne samo brodograđevna, nego i metaloprerađivačka, kemijska, drvna, tekstilna industrija. K tome, cijeli niz drugih stručnjaka raznih područja uključuje se u procese proizvodnje - ekonomisti, pravnici, menadžeri, dizajneri itd.

Naravno da nisam protiv zabave, pjevanja, pjevača, jer i sama itekako volim i želim uživati u onome što glazba pruža. No realno gledajući, ona nije nešto od čega može živjeti veći broj ljudi. Sami izvođači, eventualno prateći sastavi i njihovi menadžeri ipak ne mogu nadomjestiti ono što jednom gradu, ali i državi može pružiti bilo koja profitabilna tvornica. To jednostavno nije za usporedbu.

Da se još malo vratim na «Tvornicu papira». Sadašnja (betonski utvrđena) SDP-ova vlast u Rijeci ponosi se svojim velikim uratkom u kome je taj nekadašnji ponos ovoga kraja postao tek nešto zidina u kojima će biti svirke. Nije im palo na pamet da nisu učinili dovoljno da se ista tvornica spasi. Još veće licemjerstvo došlo je iz redova HDZ-a čiji je tadašnji premijer Mateša samo za potrebe promidžbe zadnjega dana predizborne kampanje «otvorio» «Tvornicu papira» koja je, da ne bude zabune, bila otvorena samo taj jedan jedini dan. Ne vjerujem da je tako nešto moguće ni u banana-zemljama.

Nije bitno koliko (ne) volim rock. Bitno je da glazba, dolazila ona od Urbana, Thompsona, Zečića, Leta 3, Magazina, Prljavog kazališta … kao ni zabava koju pružaju svojim sunarodnjacima ne bi smjela biti prije nekih ipak većih interesa ne samo stanovnika pojedinoga grada, nego i stanovnika cijele Hrvatske. Lijepo je zabavljati se, lijepo je odmarati se nakon napornog dana, ali odakle pravo ikome zahtjevati bolji život i veće plaće ako nije svjestan da bez proizvodnje (peršina, čačkalica, papira, brodova, igračaka, cipela …) boljeg života u Hrvatskoj nema? Valjda prije treba zaraditi novac, a tek ga onda trošiti. Na zabavu ili nešto drugo, stvar izbora.

Jedina asocijacija koju danas imam pri spomenu «Tvornice papira» i njenoj funkciji nekad i sad je – nekad tvornica, danas zabava. Stvarno prava putanja za razvoj gospodarstva jedne zemlje koja teži ka razvijenom zapadu. Sve u svemu, zamagljivanje očiju nekim kvaziidealnim iskorištavanjem onoga što je od «Tvornice papira» ostalo meni nije niti utjeha, niti za pohvalu, a ponajmanje za idealiziranje političkih poteza i koraka. Lijevih ili desnih, skroz nebitno.

- 14:05 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (44) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"