02.04.2007., ponedjeljak
More. Noć. Ugriz. Vrisak. Strast.
Opet se blogom bacaju rukavice. Poetske ovaj put. Što je dobro. Bar za one kojima takav izričaj ide. Ili ga tek otkrivaju u sebi. Magična Noć je jednu takvu rukavicu ponudio meni. I to je dobro. Osim detalja da meni pjesme ne idu. Nije da ne pročitam poneku blogersku, nije da i ne osjetim (ne baš svaki put, priznajem
 ) što je pjesnik htio reći, nije i da mi pojedine uglazbljene pjesme ne mogu izazvati bujicu emocija. Ali postoji ALI.Ja stvarno ne znam pisati pjesme. Dobro, mogla izvesti neku s matematički preciznim rimama i osjećajem za broj slogova i stihova , mogla bih kao i većina biti autor pjesma (ili «pjesma») kakvih viđamo na našoj estradi. Štoviše, sigurno bih sklepala i bolje od onoga «Afrika, paprika» ili «minus i plus, ko Amer i Rus». Ali opet moram reći – ne mogu pisati pjesme. Ne znam to, ne izlazi iz mene. Čak ni kad sam jako jako sretna ili isto tako tužna. Emocije izražavam na razne načine. Jedan dio vidite i ovdje na blogu. Ali u nekom umjetničko-poetskom smislu ne znam i ne mogu.Zato – mogla bih reći da zadatak ne mogu izvršiti. No s druge strane, Magična Noć tražio je uradak. A uradak je prilično općenit pojam. Riječi more, noć, ugriz, vrisak, strast mogla bih strpati u jedan haiku izričaj More. Noć. Ugriz. Vrisak. Strast. pa da izanaliziramo što je pisac htio reći. Ali to bi u mom pjesničkom izražavanju bio vic i ništa drugo. Zato spomenute riječi mogu uobličiti tek ovako:Volim more, i kad je skroz mirno, i kad su valovi od jakog juga. Volim i noć, kad je oblačna i topla. Volim ju i kad je vedra i puna zvijezda na nebu. Onda tražimo zvijezdu Sjevernjaču. Ugrizi mi ne idu. Nikakvi. A i nemam baš zube za to tako da pazim. Jabuku jedem s nožem. Vrištim kad mi prilazi neka bubetina, bogomoljka, pauk ili nešto jednako grozno. Strast … sama za sebe mi je jedno veliko ništa. S ljubavlju je veliko svašta. p.s. Dok ovo pišem, baš slušam jednu pjesmu koju volim. Mariju od Divljih jagoda dajem i vama. Zaključak posta je da vam pjesmu ipak mogu pružiti. Još da me čujete kako pjevam ... |
