28.09.2006., četvrtak
Nostalgija
Nije ovo post kakvog sam planirala urediti onda kada sam putovala i hvatala lijepe kadrove, ali sada nisam u mogućnosti za drugačiji. Ne stignem u zadnje vrijeme biti na blogu onoliko koliko bih htjela, ali zato bar mogu podijeliti s vama par fotografija. Njih nekoliko za koje nemam praviše riječi kojima bih opisala način na koji mi diraju dušu.
 Ova je samo neuspjeli pokušaj da zabilježim tu nevjerojatnu bistrinu potpuno čiste morske vode. Ne onakvu kakvu se vidi po mnogim "in" ljetovalištima na Jadranu, već onu na kakvu nailazite na mjestima koje bi prije nazvali divljina.  Spoj mora, golih stijena i neba čini posebnu vrstu savšenstva kakvo se vidi na nekim hrvatskim otocima. Tako jednostavno, a opet toliko posebnosti i ljepote.  Gradić na slici ne spada u one koji dobijaju prestižne turističke nagrade, ali to nije razlog da ovako nešto lijepo ne vidite. Sigurna sam da će ga barem netko prepoznati, što dakako neće spadati u svjetsko čudo.   Ako bih morala izdvojit nešto od čega skoro da sam prestala disati je prizor koji upravo gledate. Jasno da fotografija ne pokazuje ni 10% realne ljepote. Posebno mi je to mjesto i baš uvijek kad onuda prođem ne znam kako se ponašati od uzbuđenja, što vidjeti, zabilježiti, disati ili ne disati.  Od mnoštva fotografija, izabrala sam još i ovu koja objedinjuje mnoge moje ljubavi i kojom vam šaljem pozdrave. |
