Ovaj put nisam u dilemi i ne trebam vašu pomoć. Naime, sasvim sa sigurna da bih mali. Iskušavajući doživljaje s velikima, po tko zna koji put potvrđuje mi se ona da veličina stvarno nije važna.

Prvo, na velikim vjenčanjima puno je ljudi. Rekla bih puno i previše u smislu nekog druženja sa svima. Ima ljudi s kojima sam provela cijelu večer, ima onih s kojima sam povremeno popričala, ima onih s kojima sam prozborila tek pokoju, ima onih koje sam primjetila, ima i onih za koje da ih vidim na cesti upravo sutra ne bih pojma imala da su bili tamo. Sve i da nije bitno kakav je dojam nekoga tko nije bio glavni akter svadbe, imam osjećaj sudeći po iskustvima drugih, da se čak i samim mladencima u vrlo malo vremena od mnogih uzvanika izgubi svaki trag.

Nadalje, vezano za ljude, osim onih najbližih za koje ipak treba potrpjeti i neke alkoholno-komične ispade, morate gledati i čuda gluposti, npr. tamo neku ženu-slon koja je izvijala svu onu masu cica i guzica u takve čudno-vulgarne pokrete i time iz središta zbivanja pokušavala izbaciti čak i mladu. Ne, ne izrugujem se oko nečijeg tjelesnog izgleda u smislu da jedne smatram boljima od drugih. Isto bih rekla da je bila pjegava, mršava, kosata, cicata ili što već tek da naglasim karaternu osobinu onoga koga mi je bilo ružno za vidjeti kako izvodi neuksne "predstave" i trpa se gdje mu nije mjesto.

Onda, tu je ta enormna količina hrane koja dolazi i dolazi i dolazi. Eto, da me ubijete, ne mogu si pojasniti čemu hrane toliko da vam na uši izlazi. Taman smo "odradili" korizmu, mnogima puna usta odricanja, a ovdje hrane da nahrani bar 3-4 puta više ljudi od ovoga. Istina je da ni to nekima nije dosta, jer se posjednu za stol odmah kad dođu u dom mladoga ili mlade pa onda samo mijenjaju stolove i pune trbuhe za koje nisu dovoljne XXL košulje i to "stilom" kao da su upravo stigli iz najsiromašnijeg dijela Afrike.

Glazbeni repertoar je individualnog karaktera i ukusa, ali i pod utjecajem porijekla mladenaca. Naravno da mi sve pjesme ne mogu biti po mjeri, ali s obzirom na činjenicu da nam uz glazbu vrijeme puno brže (i ugodnije) ili sporije (i dosadnije) može prolaziti, slušati skoro cijelu večer stil hopa-hopa-hopa-hopa baš mi i nije nešto. Dobro, barem onda na sve ne-hopa pjesme doslovno trčim plesati. Tu je k tome baš na svakoj svadbi vidljiva i ona alkoholna nus-pojava u kojoj najbolje prolaze pjesme "Otvor' ženo kapiju ...", "Čerge" i sl. i na koje se dižu čak i oni koji se inače ne odvajaju od tanjura. Trebam li spomenuti da nikad ne znate čiji lakat vam može završiti u glavi ili rebrima?

Tu je i trajanje tih svadbi. Nisam tratinčica koja ne može izdržati dosta, ali baš cijeli dan i cijelu noć iscrpljivati se gotovo do besvijesti za mene prestaje biti zabava, a postaje mučenje. I ne mislim tu samo za mene osobno, mislim i na sve ostale ljude kojima na licima vidite umor i neskrivenu želju da se domognu kreveta no to ne realiziraju iz reda, kvazipristojnosti ili onoga "ma neću ići baš prvi". Kao da je mjera onoga koliko ti je netko drag u tome ostaješ li "visiti" do 5-6 ujutro ili ne.

Moram priznati da mi nisu baš skroz jasni razlozi zašto se ljudi odlučuju na takve svadbe. Da li iz računice da je "dobitak" veći od "gubitka", da li iz potrebe da im na svadbi bude cijelo "selo i okolica" (jer ne vjerujem baš da netko može imati toliko puno bliskih ljudi), da li iz "uzvratnih" posjeta, da li iz želje da se zabave onako da budu u središtu pažnje, da li da zadovolje neke rodbinsko-običajne norme. Vjerovatno je više razloga, mada meni ni jedan nije dovoljno jak.

Zato, ako me životni put odvede u smjeru da budem u situaciji birati, sasvim sigurna sam da ću izabrati "mali događaj". Sklapanje braka za mene uostalom i je upravo to - mali događaj za vanjski svijet, ali veliki intimni doživljaj i korak za dvoje koji se odluče za zajednički budući život.

UPDATE

Sjetila sam se još nečega. Hrvatske zastave. Ne moram vam, sigurna sam, posebno govoriti da sam domoljub i da poštujem narod kojem pripadam, a u skladu sa time i sva njegova obilježja (himnu, zastavu, grb ... ). Smatram da postoje mjesta gdje isticati ih ima nezaobilaznu ulogu. No, na vjenčanjima mi baš i nije jasno čemu. Dobro, da se udaju npr. Hrvatica i Nijemac pa da se ističu obje zastave u smislu nekog nacionalnog sklada među različitostima bilo bi jedno, ali u slučajevima kada to nema nikakve veze sa ničime, čemu to?

*****

Svi vjernicima pravoslavne vjeroispovijesti želim sretan Uskrs.