Vezano za prethodnu temu - na rasporedu mi je vjenčanje. Ne moje. Udaje se jedna draga osoba koju nisam dugo vidjela. Osim što to nosi zadovoljstvo, ide i brdo upita tipa - hoće li biti lijepo vrijeme (nije u mojoj mogućnosti da utječem na ishod pa mi je najbolje da se ne umaram), što ću obući (ako ste žensko, gotovo sigurno me razumijete; ako ste muško, vjerovatno mislite da se bavim glupostima i da se o tome odlučuje sat-dva prije polaska ), hoće li noge izdržati "moju štiklu" (opet, sve žene koje su ikad stale na njih me razumiju, ostali - probajte malo prije nego počnete gunđati ). I tako ... brdo "važnih" pitanja među kojima se prožima i još jedno.

U razgovoru, s obzirom da mi se nije dalo nešto okolo-naokolo, pitala sam ju - "darovi ili lova" (dobro, malo sam ljepše to upakirala, još se pri tom i smijala). I ona se smijala i rekla "kako želiš, ne moraš ništa". Možete misliti - da donesem NIŠTA. Pa ja opet "ma daj, ozbiljno", na što je "imamo svega ... namještamo stan ... nemoj čaše ...", što mi je baš jaaaako mirisalo na odgovor - "lovu". Nije mi bilo krivo, jer ionako mi se ne da s obzirom na sve moguće otegotne okolnosti (kojima mogu pridodati i eventualnu kišu) nije dalo petljati s darom.

Ono što mi je momentalno glavna enigma vezana za spomenutu problematiku je - koliko love. Pri čemu je bitna stvar da nisam kuma niti neka superbliska osoba od koje se očekuje nešto "krupno", nisam škrtica koja bi se grebla za svaku kunu i isto tako nisam baš neka imućna koja a da ne trepne može izdvojiti ne znam koliko novaca za ovakvu prigodu.

Dakle, prva je mogućnost da dam - dosta. Nemam pojma koliko bi to bilo dosta, ali valjda otprilike u rangu nekog kućanskog aparata. S obzirom na već rečeno, to mi se s obzirom na naše poznanstvo ne čini realnim. Ako se uopće može praviti usporedba vrijednosti dara s jedne strane i razine prijateljstva /poznanstva/ rodbinske veze s druge.

Druga mogućnost je - ništa. To bi bilo ono 0 ili NIŠTA. Ako se pitate kako to izvesti, vrlo jednostavno. Nepotpisana kuverta sa iznosom od 0 kuna. Inače, za tu mogućnost dosad nisam čula i mom mozgu baš nikad nije pala na pamet, ali ona sama mi je rekla za te slučajeve. Mislim, KAKVI su to ljudi koji to mogu??? Imam sliku da bi to mogle biti one žderonje koje tamane sve što vide na stolu, a možda i po džepovima trpaju za doma. Ajme, koji nivo.

Treća mogućnost je - srednje, pri čemu nemam pojma koliko bi to srednje trebalo biti, a da ne ispadne ekstrem u bilo kojem smjeru. Mislim da bi bilo dobro pogledati cijene onih stvari koje se uobičajeno poklanjaju pa onda dati protuvrijednost u kunama. Ili .. ma stvarno pojma nemam.

Drugi "problem" je napisati ime na kuvertu ili ne. Ako ne napišem ime, a pojavi se neki koji je dao i ono "ništa", ne želim da sumnja padne i na mene. Znam, sad će vjerovatno netko pomisliti - ako te poznaje, onda će znati da ne bi ti tako. Da, znam, ali što kada nas ljudi iznenade i kad smo uvjereni za nekoga da nešto ne bi, a ono ipak bi. Tako možda i taj koji je stavio "ništa" ne izgleda kao da bi stavio "ništa". Ako pak ime stavim, onda mi je to kao da pokazujem - pogledaj koliko sam ti dala (i zapamti ako budeš došla i ti meni ).

Kako god, mislim da sam okvirnu mogućnost iskreirala, ali kako nisam baš sigurna da je to najoptimalnije rješenje, jedva čekam da vidim vaše ideje i ponude.