Prije svega moram vam zahvaliti na komentarima čestitki u prethodnom postu, kao i na onima u kojima su neki od vas izrazili brigu za moju malenkost. Hvala i onima koji su to učinili mailom, sms-om ili čajem. Kako god, samo da znate ... cijenim to. A kako i ne bih cijenila tolike lijepe, tople, iskrene riječi.

Ne mogu vam detaljno pisati o onome zašto me nije bilo, najviše radi toga što neke stvari želim ostaviti samo za sebe. Dijelom sam vam uostalom dala i naslutiti u prethodnom postu, i riječima i glazbom. Osim toga, mislim da je nekad najbolje ne govoriti ništa. I to ništa je nešto. Dosadašnje iskustvo u sličnim situacijama, mojim ili tuđim, govori mi da takvo ništa ne znači neprisustvo emocija. Upravo suprotno, znači da ih ima možda i previše. Jedino što to uvijek nije vidljivo odmah.

Dosta sam razmišljala ovih dana. Znate ono kada biste htjeli posložiti nešto neposloženo. Nešto što se zapravo i ne da posložiti. Jedino što treba je - pustiti to da ide. Čini se dosta jednostavno. Možda nekima i je. Meni ne. Mislim da je to jedan od većih problema koje rješavam sama sa sobom. I koje nikako da riješim. Nekad mi se čini da nikad i neću. Onda u meni proradi ono nešto "matematičko". Ono kada "zadatak" ne puštam dok ga ne riješim. Makar trajalo i trajalo i trajalo ... Ako ne volite matematiku, shvatite da nije riječ o "zadatku", nego o kiši koja po vama pada, a kišobran samo što niste dohvatili, ili kao da ste u mračnoj sobi, silno želite svjetlo, a rolete su pokvarene ... No svejedno, znate da ćete ih popraviti. Kad tad. Shvatite to kako god želite ... put ionako nije bitan. Bitan je cilj. A cilj je - uvijek isti.

U svim tim potrebnim i nepotrebnim promišljanjima (ova zadnja, ako niste znali gotovo da su mi specijalnost ) došla sam do jednoga pametnoga zaključka (ajde hvala Bogu da je bar jedan ). A taj je da koliko god vam je nešto drago, koliko god bez nečega ne možete, koliko god je gotovo dio vas ... morate barem nakratko napraviti odmak. Makar vam bilo i bolno. Jer, puno puno bolje uspijemo realno sagledati neke bitne životne trenutke kada se od njih odmaknemo. Ima to veze i sa onime da najviše osjetimo koliko nešto volimo baš onda kada ostanemo bez toga. A zašto čekati da ostanemo bez toga, čega god (ili koga god), ali u svakom slučaju vrijednoga, da bi smo spoznali koliko nam znači? Zašto i prije, dok nešto imamo (ne mislim na ono fizičko posjedovanje), ne spoznamo koliko nam nešto vrijedi? Možda kad bi se svaki put odmaknuli samo malo, znali bi da to baš nikad ne uzmemo zdravo za gotovo. Možda bismo tada znali i naći način za to (opet ono jako vrijedno) zadržati.

Mogla bih vam jako puno pisati o onome "fali(š) mi". Ali ... kako sam rekla, ne mogu vam baš sve reći. Osim onoga što jednostavno moram ... falili ste mi.


- 19:28 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (47) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• feby:
  Oscar Wilde je jednom rekao o životu kao mogućnosti da svoje prave osjećaje
  naučimo potiskivati , na neki način sakriti preveliku količinu emocija i
  tako mudro postupati. Meni baš ne uspjeva slijediti njegove misli: ja sam
  vrlo emocionalna osoba, plačem, smijem se, volim i mrzim. I nedostaju mi
  ljudi koje upoznam pa onda nestanu na deset dana: dakle Pegyce nedostajala
  si mi: neznam koje si dileme prolazila, ali vjerujem da si uspjela napraviti
  poredak u eventualnoj zbrki života, a ako nisi sigurno ćeš uspjeti u toj
  namjeri. (22.02.2006. 19:39)
  
  
• Lukica:
  fora blog (22.02.2006. 19:42)
  
  
• lauryn:
  Da, teško se je odvojiti od nečega od čega ti je stalo... No, i to je dio
  života, htjeli mi ti ili ne... :) (22.02.2006. 19:50)
  
  
• Darko:
  I ja sam često pogledavao nisi li napisala novi post. Evo te sada opet
  ovdje. Drago mi je! (22.02.2006. 20:06)
  
  
• Lothiriel:
  i ja sam te trazila... cesto te citam, trudim se sto cesce, iako ne
  komentiram uvijek. pusa! (22.02.2006. 20:09)
  
  
• Neo:
  A jebiga, bilo bi super da možemo prepoznati vrijednost svega što imamo,
  nažalost često učimo na teži način (22.02.2006. 20:11)
  
  
• apostat:
  put je bitan...jer Put JE cilj.. (22.02.2006. 20:12)
  
  
• Trill:
  Da, nekad je neophodno odmaknuti se da bi pogled bio bolji, sveobuhvatniji.
  Nadam se da je "zadatak" sad riješen onako kako tebi odgovara i s
  rezultatima kojima si se nadala. Falila si Pegy. Ali i od tog nedostajanja
  tebe, važnije je da si nam ti dobro :))) (22.02.2006. 20:12)
  
  
• run'N'gun:
  eh pegy... i prije nego što sam došao do zadnjeg odlomka tvog posta poželio
  sam ti iskreno reći: falila si mi... (22.02.2006. 20:26)
  
  
• Big Blue:
  Ja sam se već zabrinula, nema te, nema...a nije to tebi slično.
  Za sve postoji vrijeme. Vrijeme za radovanje, tugovanje, razmišljanje,
  vrijeme... Neka si se ti nama vratila :) (22.02.2006. 20:26)
  
  
• Princez:
  I ti si nama falila....!!! Nadam se da si rješila ono što si željela... i
  da će sve biti dobro :))) Pusa... (22.02.2006. 20:57)
  
  
• lorraine:
  Slazem se s tobom itekako,i samoj mi je nekad tako..a sto se tvoje situacije
  sada tice,znas onu...poslije kise dolazi sunce,a eto i proljece ce jos
  malo...pa glavu gore:))) (22.02.2006. 21:02)
  
  
• Credo: Ja nemam pojma sto ti je bilo ali mi je drago da
  si opet tu... Sto god da je, nadam se da si na svoju srecu to i rijesila...
  (22.02.2006. 21:11)
  
  
• misteriozo:
  prvo da ti čestitam na godini dana, nije me zbog objektivnih razloga bilo.
  a za ovo "fali mi", o tome bi knjigu mogao napisati. dvije osobe
  koje sam najviše volio, više nemam, a šta da ti dalje pričam
  (22.02.2006. 21:42)
  
  
• anna:
  slažem se da tek kad nešto izgubimo, zapravo shvatimo koliko nam to znači...
  govorim iz iskustva... i meni fali... (22.02.2006. 21:45)
  
  
• unknown555:
  trebutno bi se moglo reći da se nalazim u situaciji...bas koju si ti
  opisala....shvatila sam sto sam imala tek nakon sto sam to izgubila...al to
  je karakteristika svih ljudi...jednostavno kad si siguran da ce nesto ili
  netko zasugurno uvijek biti tu pocinjes to iskorištavat i misliš kako je
  to sigurno i nemoras se trudit postanes sebican...i onda kad nakraju to
  nestane ili ta osoba ode shvatiš svoje greške i pokušavaš to vratit...žao
  ti je...onda imas potrebu to rjesavat poput zadatka...ali kad nekog povrjediš
  stvari nemozes tek tako samo vratit uvijek treba zamislit sebe na tom mjestu
  a kad to npraviš upravo dođeš do tvog zakljucka ponekad se treba suocit
  sa sobom i svojim djelima i jednostavno se odmaknut jer ako neide nažalost
  neide... (22.02.2006. 22:23)
  
  
• Plava Zvjezdica:
  želim ti sunčano!!! i čestitke na obljetnici, a posveta je
  ispala prekrasna...i istina je da se moramo odmaknuti da bi vidjeli i da je
  koji put to jako teško, nadam se da si uspjela :) (22.02.2006. 22:23)
  
  
• vagabund:
  Baš zato što rijetko što traje vječno, pogotovo ono dobro, u svemu treba
  uživati kada je tu, jer tko zna što nosi novi dan. Osmjeh ti šaljem :)
  (22.02.2006. 22:39)
  
  
• stereokemija:
  Dobro je, ponekad se udaljiti, odmaknuti i posmatrati situaciju, bez
  tebe...uvijek smo subjektivni,ali ovako makar za mrvu pokušamo biti
  objektivniji...to bi trebali češće u životu prakticirati!...dobro došla
  natrag : )))) (22.02.2006. 22:52)
  
  
• Georg:
  lijepo te opet susresti... (22.02.2006. 22:55)
  
  
• estera:
  neki dan sam komentirala (onako za sebe), kako ne pišeš. drago mi je čitati
  te opet...:) (22.02.2006. 23:20)
  
  
• e-storm:
  u ovim riječima totalno nalazim sebe... ali znaš da nakon kratkog predaha
  (pa bio on i bolan) dolazi novi period, novo vrijeme koje uvijek nosi nova
  osvajanja bilo na starom ili potpuno novom području... drago mi je što si
  tu... :) (22.02.2006. 23:47)
  
  
• blokche:
  Tako neki odmak bi i meni dobro došao. Ja ga samo pomalo doziram, ne smijem
  naglo jer ću napraviti kontraefekt. Pa se odmičem korak po korak i imaš
  pravo slika je jasnija. Drago mi je da si tu. :) (23.02.2006. 01:13)
  
  
• Hrvoje:
  Slažem se,ponekad je potrebno napraviti odmak.Sretno s rjesavanjem
  problema.Bog pomogao! (23.02.2006. 01:29)
  
  
• uspe:
  Nisam ni primijetila da te nema, ali samo zato jer se moj odmak od bloga
  vremenski dobrim dijelom poklopio s tvojim :-). Da, katkad jednostavno treba
  malo predahnuti od nekih stvari, a čarolija bloga je, između ostaloga, i u
  tome - možeš 'nestati' i vratiti se kad poželiš, za razliku od stvarnoga
  života iz kojega ne možeš izostati tek tako, kad se umoriš (a svi imamo
  takvih trenutaka). Čestitam ti na godišnjici i na tragu koji si u tih
  godinu dana ostavila ovdje i u ljudima koji su te čitali. (23.02.2006.
  07:55)
  
  
• beštijica:
  I nikakav odgovor je nekakav. I više nego nekakav. Vrlo je egzaktan. Been
  there, done that. Ne valja plakati nad prolivenim mlijekom. Odmak -
  definitivno da. Ukratko: svatko svoju zvijezdu slijedi i radi kako njemu paše.
  (23.02.2006. 08:33)
  
  
• buba mara:
  i ti nama :) (23.02.2006. 08:55)
  
  
• jelek:
  hej, evo te konačno :))))) uvijek je dobro pogledati stvari s odmakom, kad
  se malo smire emocije. ali uvijek, baš uvijek, treba biti svoj (23.02.2006.
  11:22)
  
  
• Didi:
  falila si i ti, drago mi je da si opet tu. uvijek je bitan cilj. a za ono o
  odmaku se slažem, jer vrućom glavom ne rješavamo stvari......
  (23.02.2006. 12:07)
  
  
• danposlije:
  Unatoč svim mudrostima i znanju, uprkos svim podrškama i mišljenjima, čovjeku
  je ponekad potrebno da ostane sam sa sobom s tišinom i mislima. U životu
  se izmjenjuju dobra i loša vremena, iz svih treba uzimati pouku za budućnost,
  i ako se neke stvari ne mogu ispraviti, bar se mogu djelomično ublažiti.
  Jer, kao što to jedan pjesnik reče, život je jednosmjerna cesta, nema
  povratka ali ima novih prilika! Pozdrav tebi s otoka! (23.02.2006. 12:38)
  
  
• izvornade:
  Važno je da si ti dobro i budi nam uvijek dobro. Nažalost u pravu si,
  mnogi nisu svjesni koga i/ili što imaju kraj sebe dok ne izgube. Budi nam
  dobro i uživaj u svemu oko sebe! (23.02.2006. 13:18)
  
  
• tweety:):
  I ti si falila meni...stalno sam se vraćala na tvoj blog nebi li naišla na
  novi post...Pametno razmišljaš...ali nekada se teško odmaknuti...dok ne
  bude prekasno...Kada nam je dobro ne razmišljamo na taj način i stvarno
  uzimamo sve zdravo za gotovo...a onda se kajemo što to nismo prije
  primjetili (23.02.2006. 13:25)
  
  
• Rock Roll:
  Lijepo rečeno Peg. Ja nemam niš za dodati na ono što smo pričali
  jučer. Drago mi je da si se vratila. (23.02.2006. 15:28)
  
  
• Poli:
  Hej :)) nedavno sam si i sama priuštila jedan odmak... Možda o rezultatima
  progovorim u nekom od narednih postova. Ali svakako je potrebno, o, da! :*
  (23.02.2006. 16:41)
  
  
• Nesuđene Plodine od danas: Pegy, ali neke stvari ni ne
  možemo sami riješiti nego će ih riješiti tijek života. Na ovaj ili onaj
  način. Neće biti bitno što mi želimo nego će sve biti bezobziran slijed
  okolnosti. Eto, ja već odavno ne vjerujem u ljepotu života i snagu želje.
  Češće ispadne negativno nego pozitivno. (23.02.2006. 16:53)
  
  
• plokmin:
  kako znas da je nesto nerjesivo ako ne probas pa ako i probas nije tren za
  to ali uspijeti ce...sto zarko zelis dobit ces..mozda ja brijem krivom
  mislju ali moguce je...ali spominjes zakljucak i onda vjerovatno su druge
  rijeci u igri, necije..deset dana je dobar odmak...dobrodosla natrag pegy
  ako si i otisla uopce :-))) (23.02.2006. 19:24)
  
  
• :::josipa::::
  Fora blog ciaooooo! (23.02.2006. 22:35)
  
  
• furuna:
  Znaš šta! To ti je velika filozofija ljudske prirode, nikad neznamo
  cijeniti nešto dok to imamo već tek onda kad to izgubimo. Tako je bilo a
  tako će uvijek biti dokle god je ljudskog roda. (23.02.2006. 22:49)
  
  
• freestyler:
  nikada se ne treba odmicati od onoga do čega nam je stalo, pa makar to bilo
  i u cilju spoznavanja toga koliko nam je stalo, jer niti jedan povratak
  nakon odmaka ne može biti povratak na staro, uvjek će nam faliti to
  vrijeme odmaka ... uživaj ....:))) (23.02.2006. 23:47)
  
  
• škorpion12:
  ...slažem se s tobom da je nekada potrebno neke stvari NE REĆI - tj. rješiti
  ih samo sa sobom.. jer , smao mi imamo HRABROSTI biti ISKRENI prema sebi i
  nazvati stvari (osjećaje, osobe) PRAVIM IMENOM...jer, drugi će nam nekad i
  s dobrim namjerama dati pogrešne savjete, odobrit će pogrešne poteze,
  dati nam površnu analizu - jer nikome naš problem nij evelik - koliko je
  velik i bolan upravo nama. Stoga i ja primjenjujem te "matematičke
  analize", jer poznam i svoje srce i razum - s kojima sam stalno u
  pregovorima da GA ZABORAVE... i ja sam u "sličnoj " situaciji, i
  zadnjih dana je bilo zbilja teških trenutaka - al onda se pomolim Bogu i
  zamolim ga da "skine mrenu s mojih očiju", da mi da mudrosti da
  mognem pravilno razlučiti smisao od besmilsa, kako bih ponovno krenula u
  susret ka sreći. PUSA i ugodan vikend ti želim. (24.02.2006. 10:39)
  
  
• koki:
  iako te nije bilo sjetila sam te se svaki dan...što naravno ne znači da mi
  nisi falila...:) (24.02.2006. 14:58)
  
  
• black bitch: ej...mislim da tek saznamo koliko nam nesto
  vrijedi kad to izgubimo!!tek tad skuzimo sto smo imali..totalno si u pravu
  kad kazes da se od toga malo trebamo odmoriti i posloziti sve u svojoj
  glavi...samo naprijed...respect...:))))kiss (24.02.2006. 17:51)
  
  
• Hely!:
  Nikad nisam bila na ovom blogu, ali- sviđa mi se. Pročitala sam ovaj post,
  i to je bilo dovoljno da još koji put navraćujem! (24.02.2006. 20:03)
  
  
• čupavica:
  evo jedna igra za tebe: 1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne
  citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i
  2,napisi dva broja koji su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 3. Pored brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog
  spola. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba
  (prijatelji ili rodbina na primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 5. Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i
  11 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu
  zelju. evo odgovora.......... 1. Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju
  ljudi koji si stavio/la iza broja 2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba
  koju volis. 3. Osoba pod brojem 7 je osoba koja ti se svidja ali to ne
  funkcionira. 4. Jako se brines za osobu pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5
  te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem 6 je tvoja sretna zvijezda. 7.
  Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem 3. 8. Pjesma pod brojem 9
  odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem 10 govori o tvojem duhu.
  10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se osjecas u zivotu. Posalji ovo
  na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon citanja. Ako to ucinis,
  ispunit ce ti se zelja! (čupavica (24.02.2006. 21:30)
  
  
• M.H.Svabica:
  Kao prvo, draga Pegy, cestitam Ti s malim zakasnjenjem godisnjicu bloga! A
  glede ovoga posta i sto si pisala, tek nedavno mi se jedna 'kapljica'
  naslovom KAO SRNE.. pisala, te jaaako dobro razumijem sto neces, jer ne
  mozes ovdje pisati o svemu sto se tice Tebe i Tvojih emocija... Pozelim Ti
  samo da ce Ti se kad-tad taj Tvoje zadatak rjesiti, da ces sretno rjesenje
  za sebe naci, da ce Ti proljece koje polako dolazi sto ljeopse, jer puno i
  srece i ljubavi biti! :))) Srdacni Ti voooZdric :))) (25.02.2006. 17:55)
  
  
• ILY: cesto citam tvoje postove ali nikako da ostavim
  komentar i sada sam napokon poslusala ovo da ne stedim na komentaru:))
  mislim da si upravu sto se tice tog da trebamo napraviti nekada odmak iako
  to moze biti bolno...A vjeruj mi nedavno sam i ja okusila tu recenicu da
  shvatis sta si imala tek kada to izgubis... Uglavnom,nadam se da ce sve biti
  ok...puno pozz... (25.02.2006. 19:38)
  
  
• ILY: e da,i zaboravila sam ti reci da ti je blog doista
  odlican..pusa...posjeti i mene http://yourlady.blog.ba/ (25.02.2006. 19:40)