Iz nekog čudnog razloga, možda onoga da uvijek mislimo da je upravo ovo vrijeme donijelo napredak svih napredaka, vrlo često javlja se ona misao - da je sada sve bolje nego prije. Da, bolja je i brža komunikacija među ljudima, lakše se pere odjeća, brže se dolazi sa jednog mjesta na drugo, gotovo brzinom svjetlosti informacije s jednog kraja svijeta prelaze na drugi. No, je li baš sve doživjelo revolucionarni pomak?

Pojam poštenja svi znamo. To je ono što očekujemo od drugih, a valjda i ono na što smo sami spremni. Ako imate brata ili sestru, sjetite se onih dječjih dana kad bi se potukli ili posvadili pa bi mami i tati svako pričao (uzvikivao) svoju verziju "Ja sam ...., a onda je on ....". Kasnije se osjećaj (ne)pravednosti javio možda i u školi i na faksu (kod ocjenjivanja), a i bilo kojem segmentu života. Osobno mi je poštenje i pravednost gotovo vrhunac odnosa među ljudima. Ali ta karakteristika nije nešto od danas. Sjetim se onog dijela filma "Ben Hur" kada se glavni likovi utrkuju u areni. Sjetim se da je i tada bilo onih koji igraju pošteno, kao i onih koji su u stanju prevariti da bi došli do cilja. Sportskog, poslovnog ili nekog trećeg.

Prijateljstvo i odanost, nešto što je postojalo i davno, davno. Mislite li da je prijateljstvo danas naprednije i uzvišenije? Danas dečkić od 8 godina svojoj prijateljici od 6 daruje pola čokolodne bananice. Pred 50 godina neki drugi dečkić je nekoj drugoj curici darovao pola naranče, a pred 1000 godina dijelio se komadić kruha. U isto to vrijeme, nekad davno, mlada se cura povjerila prijateljici da je trudna. I tisuću godina kasnije, stvar je ista.

Ljubav je posebna "kategorija". Danas je ona nešto kao "moderna". To bi značilo slobodna, ona koja ne obavezuje. A posebno da je oslobođena svake žrtve. Jer, čemu žrtva kad sloboda dozvoljava da jednostavno "dignemo sidro" i "otplovimo" na neka mjesta gdje je upravo med i mlijeko i ništa drugo.

U čestim razgovorima koje vodimo, dotaknemo se teme braka nekad i danas. I iz nekog razloga ponekad se ondašnji brak počinje smatrati manje "ljubavnim". Jer, to se kao moralo, bio je red, sredina ga je nametnula. On je inače sam po sebi bio "pakao" i da je žena bila moderna i da je živjela kao danas - otišla bi. Baš ne volim takve generalizirane priče u kojima se nešto što je bila vrijednost spušta na nivo nečeg gotovo "nametnutog".

Ne ide mi u glavu da je tako teško shvatiti da su se ljudi voljeli i nekad. Jednako kao i danas. I da nisu jedini Julija i Romeo bili oni čije ljubavi su vrijedne spomena. Bila su, istina, neka druga vremena po pitanju planiranja obitelji, života, vremena, odmora, ali u suštini postojala je jednaka ljubav između muškarca i žene. Nije bilo lako, ali i danas je teško ... ako se dozvoli da i teški trenuci budu dio života, tj. ako se od njih ne pobjegne.

No, današnje vrijeme je valjda neko drugo. Ljudi su postali tako nespremni na žrtvu. Ne mislim tu na trpljenje nečijeg mahnitog, luđačkog ili agresivnog ponašanja (koje je ipak rijetkost), nego na obične, svakodnevne stvari. Jer, kao, zašto da trpim nečije ostavljanje čarapa nasred poda kada mogu naći nekoga tko će zadovoljiti moju potrebu za sindromom "Monika Iz Prijatelja" slaganja stvari. Karikiram, ali ono što želim reći je da vjerujem da ljubav nije samo ono što proživljavamo u nekoliko dana, tjedana, mjeseci, nego je i nešto što podrazumijeva popuštanje, uvažavanje, kompromise.

Zašto je postalo tako važno "biti slobodan da mogu otići bilo kad"? Meni to samo po sebi izgleda kao da unaprijed definiram da mi ono što imam danas nije baš "ono nešto". I da ću danas biti s nekime, ali sutra već možda dođe nešto bolje. Ako je to upravo ljubav, onda je to nešto u što ne bi trebalo unaprijed sumnjati.

Ljubav su osjetili i naši bake i djedovi, i njihovi isto tako, i voljeli su se upravo onako kako se volimo i mi danas. Ono po čemu se možda razlikujemo je veći strah od ljubavi. Čini mi se da su se nekad ljudi bojali pokazati ljubav u društvu iz objektivnih razloga tog vremena, danas se više boje voljeti. Ali sama ljubav je bila ista nekad i danas. Kao i sve ostale temeljne vrijednosti koje čovjeka čine čovjekom, kroz sve vrijeme otkad i postoji.

p.s. Poseban pozdrav Monoperajki koja me svojim postom Ljubav inspirirala na ove riječi.


20:31 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (51) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

• morenza:
  pa eto, kad je tako, ja sam se udala iz ljubavi! da iz prave ljubavi! i
  mislim da samo takve veze ili brakovi mogu opstati a da se nitko ne osjeća
  da trpi radi veze. neke moje prijateljice sa svojim dečkima ili muževima o
  raznim stvarima ni ne razgovaraju, neke su s njima radi love, neke radi
  statusa (hallo?!?!).... i tako, nekako mi je to neshvatljivo! Mislim, sve to
  hoda tako dugo dok je sve u redu, ali ne daj bože da se ostane bez love ili
  zdravlja, onda si sam.... malo sam napisala dugi komentar, a još nisam ni
  sve rekla.... tko ima pravu ljubav ima najveću sreću na svijetu :)
  (25.02.2006. 20:35)
  
  
• stereokemija:
  Lijep i ugodan vikend ti želim! (25.02.2006. 20:43)
  
  
• drugo ja od V.:
  slažem se. ljubav nije ljubav kad se grčevito držiš za
  neku svoju viziju slobode. razmišljam sad što bih još mogla napisati, sve
  si ti napisala. :) (25.02.2006. 20:46)
  
  
• koki:
  upravo to da je ljubav nešto što podrazumijeva popuštanje, uvažavanje,
  kompromise shvatimo tek kad ju izgubimo...:) (25.02.2006. 21:12)
  
  
• lauryn:
  Da, veliki je problem što mi danas ne znamo koji je pravi smisao ljubavi...
  Svi se odmah razilaze već nakon prvih svađa i nesuglasica... To baš i ne
  ide tako. Ovo potvrđuje i broj razvoda koji se iz godine u godinu povećavaju.
  Trebali bi se svi malo zamisliti nad tim pojmom - ljubav... (25.02.2006.
  21:19)
  
  
• zahvalna: molim vas da odete na ovaj link i refreshate
  ga svakih 3-4 min. pokušavamo srušiti rekord broja korisnoka istovremeno i
  puno bi nam značila vaša pomoć http://www.phpbbplanet.com/for
  um/login.php?mforum=gunsnroses (25.02.2006. 21:52)
  
  
• lija:
  kako bi moja baka rekla:"mladi danas nemaju strpljenja!".... ja
  vjerujem i dalje u pravu ljubav (naivno?)....pozdrav (25.02.2006. 21:55)
  
  
• maja:
  što reći? u reklami za AUTO pripjev ide "osjeti ljubav, osjeti
  strast, dodaj gas"! pazi, osjeti ljubav! dakle, ona vrijedi jedan fiat
  punto. i kaj da ti dalje velim... (25.02.2006. 21:55)
  
  
• friva:
  Moje viđenje stvari je ovako: Nema tu straha od ljubavi jer svi bi htjeli
  imati ljubav, nego su ljudi postali sebičniji u svim segmentima života.
  Stalno žele da im se daje, a ne znaju ili ne žele uzvraćati. Može to
  biti u odnosu prema partneru, prema obitelji ili poslu. Ljudi su se sve
  manje spremni "žrtvovati". Ovo u navodnicima je zato što to i
  nije prava žrtva, nego je to samo život u kojem nekada dobivaš, a nekada
  gubiš. (25.02.2006. 21:56)
  
  
• e-storm:
  zaustavi danas sretni mladi par na ulici i pitaj ih zašto su zajedno, zašto
  su stupili u brak... a zatim otiđi do starijeg para koji su godinama već
  zajedno (govorim o 40, 50 godina) i vidi kakvo je njihovo iskustvo i kakva
  priča stoji iza tih godina... to su dva potpuno različita svijeta. ali,
  nitko nam ne jamči da možda jednoga dana bude nama kako je i njima bilo.
  isto tako nam nitko ne jamči da je nekome od njih bilo kako je danas nama.
  a sve to iz jednog razloga: sto ljudi, sto ćudi. to me baka naučila... :)
  i tu ima za mene potpuno pravo... ljubim te :) (25.02.2006. 22:24)
  
  
• vagabund:
  Ljubav je vrlo teško izraziti riječima i često se u tekstovima o ljubavi
  nađe elemenata koji nisu čak ni bliski ljubavi. Isus mi se nameće kao
  najpoznatiji prikaz iskazivanja bezuvjetne, čiste, iskrene ljubavi koja
  nije baš ništa tražila za uzvrat. Sva je ta ljubav bila usmjerena na
  ljude, bez izdvajanja, žive ljude od krvi i mesa, ne fikciju, ne
  instituciju, ne grupu, ne izabrane. Što govori priča o žrtvi koju je
  podnio, govori o davanju koje ne traži uzvrat, ne traži nagradu, čak ni
  to da bude shvaćen, jer to je ona bit, on voli, samo voli i spreman je
  trpjeti i umrijeti da ustraje u ljubavi, ali nije bit u žrtvi, bit je u
  ljubavi, a žrtva je samo cijena koja se ponekada ne može izbjeći. Žrtva
  samo potvrđuje snagu i iskrenost ljubavi, jer svima je lako dijeliti radost
  i veselje. Što nam govori uskrsnuće, govori da je ljubav iznad samog života.
  Ljubav uskrsne iz pepela pogaženih snova, bola, tuge, nesreće, čak i same
  smrti, jer ona je onaj iskon, ona bit koja je pokretač svega što postoji.
  Dakle nije bit u obredima, u simbolima, u znamenju, obećanjima i praznim
  riječima, bit je u ljubavi kao onom što nam je rođenjem od Boga dano.
  Koju nam je poruku Isus ostavio: ''Ljubite jedni druge …''. Ljubav ne možeš
  kupiti, ne možeš je zaslužiti, ljubav možeš samo dati, a tek onda kada
  ti je srce čisto, lišeno očekivanja i uzvrata, tek tada možeš osjetiti
  i u potpunosti primiti tuđu ljubav. To što trampiš obećanjima, to nije
  ljubav, do je dogovor, savez temeljen na interesu. Znam da zvuči grubo, ali
  ljubav ne traži prsten, papir, obećanja i svjedoke. Radi se o osjećaju
  koji ispunjava srce i sa razumom blage veze nema. Nema te cijene koju ne bi
  platio za one koje istinski volim i ne da bi im život dao, ja im ga dajem
  iz dana u dan, i kako onda ne bi bio uz njih kada im je teško, kako ih ne
  bi zagrlio, kako ne bi suzu brisao, kako ne bi osmjehom im dušu grijao,
  kako ih ne bi ljubio. Moje ti riječi zvuče pomalo nestvarno, ali znam da
  ćeš mi jednom vjerovati, jer ti u ljubav vjeruješ. Što na kraju nego
  osmjeh ti poslati, iskren, beskrajno miran, lišen bilo čega osim svoje
  istinske suštine naklonosti prema dragom stvorenju kojem želim puno, puno
  ljubavi i svu sreću koju život može pružiti. Čak bi ti i pusu poslao,
  ali neću te mučiti još i time nakon svih ovih riječi :) (25.02.2006.
  23:55)
  
  
• feby:
  Ljubav: pojam, osjećaj, doživljaj: a uvijek sve prepuno pitanja, traženja,
  odkrivanja: postoji li "prava" ljubav danas? Pa naravno da postoji
  jer ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme kad će niknuti njeni cvjetovi. Sam
  postanak svijeta je simbol ljubavi, i sve na svjetu je ljubav: samo ona ima
  razne oblike, pa je tako i mržnja oblik ljubavi koji mi ljudi u svojoj sebičnosti
  i potrebi za ugodama ne možemo pojmiti. Ljubav je sinonim za ljude, za
  ljudske živote, ljubav je mjena godišnjih doba. A mi ljudska vrsta nekako
  smo ljubav strpali u osobne osjećaje, pripisujemo ih samo nama i
  dozvoljavamo o njima raspravljati samo s našeg gledišta. Ljudska ljubav je
  sigurno jedan od najuzvišenijih osjećaja univerzuma, na nama je da je
  takvom zadržimo, a ne da je razvodnimo na: banalnosti svađe, prljave čarape,
  ovisnosti, oduzimanje slobode, udarcime, poljupce, poklone, izlaske. Naučimo
  ljubiti nesebično, bez traženja: u dvanjima, jer u davanju osjećaja
  ljubavi čistimo vrt zasađen tim divnim biljkama i dajemo im da rastu i
  preplavljuju svijet uništavajući korov i zlo. (25.02.2006. 23:58)
  
  
• Big Blue:
  Da, sad kad sam pročitala što si napisala, moram reći kako mi
  je na početku odmah bila asocijacija da mi ljudi u svemu što je prošlo
  vidimo - zlatna vremena. Naravno, mislim na ono što nam je bilo dobro i što
  volimo pamtiti. To je uvijek u sadašnjosti posebna kategorija. No, mislim
  da je ljubav iznimka koja potvrđuje pravilo. Naime, ona uvijek jednako
  vrijedi. Ne samo u prošlosti. Ne, nisu samo Romeo i Julija oni čiju je
  ljubav vrijedno spomenuti. Toliko ljudi ima za koje ne znamo, a vole istom
  snagom. I neka je tako. Nije nužno znati za sve, ali je važno znati da
  ljubav uvijek postoji, samo se mijenja vrijeme, mijenjaju se ljudi. S tim u
  vezi...Možda sam i ja podlegla uzdisanju za zlatnim vremenima, ali mi se
  stvarno čini da ljudi u tim prijašnjim vremenima nisu izmišljali nekakve
  strahove od ljubavi kao što to činimo mi danas. Ima dana kad i sama imam
  takve primisli i pitam se - je li to moguće? Svatko želi ljubav, to je
  najljepši osjećaj. I što ja to onda vrtim u svojoj glavi? Kakav strah?
  Prije nekoliko dana, sasvim slučajno (ili ne?) sjela sam pred TV u vrijeme
  emisije Oprah show. Nisam redovita gledateljica, ali privuklo mi je
  pozornost.Ne znam više što je bila tema, a gošća je bila Charlize
  Theron. Govorila je nešto o sebi i svom dečku i o ljubavi. Osobito sam naćulila
  uši kad je rekla kako je osjećala nekakav strah od veze, od pomisli da se
  u zajednici s nekim neće moći sama ostvarivati kao osoba- da će izgubiti
  neku svoju slobodu (uvjetno rečeno). Kad je srela svog sadašnjeg dečka,
  dogodilo se upravo suprotno. Ne samo da nije izgubila to što je mislila da
  će izgubiti, nego je shvatila da je upravo on potiče da zadrži tu svoju
  osobnost, da je potiče na samoostvarivanje - a to je bilo ono što je
  mislila da će izgubiti u zajednici s nekim. Kad sam je čula kako to
  govori, prosvijetlilo mi se. Dakle, događa se. Padaju mi na pamet slične
  stvari. Ne zbog sebičnosti ili egoizma, nego iz tog nekog neobjašnjivog
  straha. A stvari su vrlo jednostavne. Prava osoba budi ono najbolje u nama i
  potiče nas da budemo bolji, da ostvarujemo svoju osobnost. I to je ljubav!
  Pao mi kamen sa srca. ;)) Mijenjaju se ljudi, mijenjaju se običaji, ali kao
  što si i sama napisala - temeljne vrednote uvijek ostaju. One su trajne.
  ;)) (26.02.2006. 00:21)
  
  
• plokmin:
  kao sto je nekad covjek zivio u pecini i tretirao zenu na jedan nacin to se
  do danas promijenilo...revolucionarni pomak se dogodio u covjeku u nekom
  vremenu i ne prilagodava vrijeme sebi nego on vremenu. Ljubav treba biti
  uvijek ista a danas je cijeli nas zivot moda, nesto ispadne a nesto je u
  modi jer drugacije ne bih znao...zasto je moj dida s nanom 50 godina u braku
  a danasnji ne izdrze 5...evolucija, revolucija (26.02.2006. 00:23)
  
  
• Hrvoje:
  Lijepi misli,kao i puno puta do sada!Upravo sam pisao o slicnoj temi,koja se
  tice ljubavi i zrtve.Ne može se ljubiti bez trpljenja,a niti trpjeti bez
  ljubavi (Sv.Gianna).Netko je rekao da nema dobrih i losih vremena,nego
  vremena sa dobrim i losim ljudima.Meni se ipak vise svidjaju prijasnja
  vremena,no sjetio sam se jos jednog citata:Svatko zivi u onom vremenu i
  okruzen onim ljudima,koji su najpotrebniji da spasi svoju dusu (Sv.Edith
  Stein),onda valjda tako treba biti.Bilo je i prije puno primjera ljubavi i
  lijepih brakova,znam neke primjere kod svojih rodjaka,djedova i
  pradjedova.Tada su ljudi bili spremniji na zrtvu,ali to im je vise
  pomagalo,nego stetilo.Prava ljubav je povezana sa zrtvovanjem za voljenu
  osobu,glupo je ocekivati,da ce u braku svaki dan biti bajan,to nije ni u
  jednom braku ni vezi,no ti dani prodju i opet poslije kise dodje sunce,a
  ljubav se na taj nacin sve vise jaca i postaje otporna. (26.02.2006. 00:40)
  
  
• misteriozo:
  u glavi mi se kuha priča o ljubavi. i potpisujem big blue. ljubav uvijek iz
  nas izvlači ono najbolje, a ako moramo glumiti, onda to i nije ljubav. možda
  je, u neku ruku, danas puno teže voljeti. očekivanja su puno veća, time i
  razočaranja ako nisu postignuti određeni "ciljevi". nema cilja u
  ljubavi. samo ljubav. bez cilja. (26.02.2006. 01:07)
  
  
• jelek:
  ja bih se usudila reći da jako puno ljudi uopće ne zna što je to ljubav
  ustvari. misle da znaju i spremni su u nedogled raspravljati o njoj ali
  nikada ju nisu iskusili i osjetili. a isto tako mislim da se niti ne trude
  dovoljno, nisu niti spremni suočiti se s njom, nisu spremni ponjeti veličinu
  tog tereta na sebi. mislim da su ljudi općenito postali puno površniji,a i
  gle što im se servira pod ljubav! od raznoraznih sapunica, reklama ili
  napisima u novinama o ljudima koji se "zaljube" svakih mjesec dana
  u nekog drugog i onda mu tu ljubav dokazuju putovanjem na neko egzotično
  otočje. ma daj! ljubav je i žrtva i nesebičnost i bol i radost. ljubav je
  zajedništvo i ona je nešto što traje a ne prolazi s godišnjim dobima.
  krasan post btw. :)) (26.02.2006. 10:05)
  
  
• sedamtri:
  uvijek neke lijepe teme! sve što činimo je kompromis. cijeli naš život,
  prijateljstvo, posao, a brak najviše od svega je kompromis. ako to nije,
  onda jedna strana gubi i onda to više i nije baš neka ljubav ili brak ili
  bilo koja druga veza. banalno je ali istinito da se veza mene i moje
  princeze (2 god) isto temelji na kompromisima - najčešće s moje strane
  ali bez toga teško da bi se baš slagali. (26.02.2006. 10:21)
  
  
• Trill:
  Da, napredak je donio i dobrih i loših stvari. Ljubav je ljubav i bilo ju
  je i prije kao i danas. Meni se čini da i više jer sve više vidim kako
  ljudi prelako odustaju od svojih veza. Naravno, postoje i slučajevi kad je
  prekid veze ili braka dobrodošao, kad je to jedini mogući izlaz. Tu je
  napredak pokazao svoju dobru stranu. Osnovni ljudski osjećaju kao ljubav,
  poštenje, briga, želja za obiteljskim skladom su ostali isti, samo se
  danas rjeđe viđaju u tom obliku kao nekada. (26.02.2006. 11:48)
  
  
• skalich mrzi sve: baš sam o tome neki dan pričao...
  ljudi bi htjeli vezu, obitelj ne znam što ali se nisu u isto vrijeme
  spremni odreći svoj slobode...i onda se dogodi da zbog društvenih normi
  netko uđe u vezu ili brak a poslije to ne može izdržati jer nije spreman
  spremna na kompromise pa onda razvrgnu tu istu vezu ili brak... uglavnom
  ljudi su razmaženi i uzasni i treba ih mrzit :) ;) (26.02.2006. 11:50)
  
  
• pegy:
  @Morenza, nije to dugi komentar. Bar ne ovdje. A i da je, volim duge
  kometnare. :)) @Maja, vjerovatno je najželjeniji san svakog čovjeka - fiat
  punto. :))) Znači li to da može i na kredit - mislim - ljubav na kredit?
  :))) @Friva, ja sam pod strah od ljubavi mislila na ono što se očituje u 2
  stvari - prvo strah od obaveza, kompromisa, odricanja (jer ljubav je i to,
  kako si i ti rekla), a drugo - to odvajanje seksa i osjećaja ljubavi isto
  je na neki način strah od osjećaja. @Vagabund, tvoje riječi djeluju mi
  kao nešto za čime treba težiti stalno i bez prestanka. A i pusu si mogao
  poslati, ne bi to bila muka. :))) @Bigice, slažem se s tobom (i Charlize
  :)), u ljubavi se ne može izgubiti svoja osobnost, ako netko osjeti da ju
  gubi (ili da mu je netko oduzima, što je moguće), onda to i nije ljubav.
  (26.02.2006. 12:26)
  
  
• pegy:
  @Plokmin, spomenuo si pećinu pa vezano za to - zašto su ljudi skloni
  misliti da i u pećinama nije bilo ljubavi? (ne misilm tu da ti tako misliš,
  nego općenito) @Jelek, sudeći po sebi (što ne mora biti ispravno :)),
  sklona sam vjerovati da se svatko od nas (bar u nekim trenucima u životu)
  preispituje i nastoji otkriti što je ljubav, a onda kada ju osjetimo,
  prepoznajemo ju u nekim čak i banalnim znakovima koji sami po sebi ne
  predstavljaju ništa spektakularno. @Sedamtri, baš si pravi Princ. Valjda
  to uz Princezu i nije neki problem. :)) @Trill, slažem se da je neke
  brakove jako teško očuvati, ali takvi bi ipak trebali biti u manjini.
  @Skaliću, znam da ti svih mrziš pa čak i mene. :))) I ja tebe isto. :)))
  (26.02.2006. 12:35)
  
  
• Lothiriel:
  ljubav... ah... ne znam sto bih ti rekla... :) moja vjecna boljka i problem,
  ali ujedno i ljepota... (26.02.2006. 14:22)
  
  
• lady:
  evo i ja neču na dugo....i ja vjerujem u ljubav....kad nema ljubavi nema ništa....to
  je istina, koju sam i ja upoznala na sebi...sad kad imam ljubav ....nema
  problema....sve ide tako ljepo.....kiss (26.02.2006. 15:26)
  
  
• tweety:):
  Stvari danas možda nisu bolje nego prije, ali svakako su drugačije, pa
  tako i ljubav...Činjenica je da napredak donosi i dobre i loše
  stvari...kako si istaknula, danas nam je lakše živjeti, ali kao da smo
  izgubili onu povezanost i sposobnost da volimo bezuvjetno...Ali moraš
  priznati da je ipak dio brakova iz prošlosti opstao baš zbog nemogućnosti
  izlaska iz njega...Ne sumnjam da je i onda bilo velikih ljubavi, možda i većih
  i dubljih nego sada, ali nisu ni onda svi bili savršeni, kao ni
  sada...Pozdrav (26.02.2006. 15:42)
  
  
• Poli:
  Bravo, Pegy, lijepo si ovo napisala, kao i puno puta dosad baš ono što i
  sama mislim. Moje iskustvo supruge i majke mi govori da je upravo ludo pokušavati
  ostvariti sretnu ljubav (brak, roditeljstvo) bez spremnosti na žrtvu, jer
  gdje je egoizam na prvom mjestu, kao i prevelika spremnost na brzopoteznio
  podizanje sidra, tu nema ljubavi, nije je nikad ni bilo. Bila je simpatija,
  strast, nešto treće, ali ljubav ima svoj uzor u Ljubavi, a Ljubav nije
  sebična. I ako se i žrtvujem (npr. ponekad ću prešutjeti nešto na što
  bih baš imala apetita izvikat se na njega/njih), ne doživljavam se žrtvom,
  žrtvuje se i dragi, svatko na svoj način. I sretni smo, zamisli! :))
  (26.02.2006. 16:43)
  
  
• yogica:
  ljubav je nesebicna; primanje i davanje; zato mislim da jedino prava i
  iskrena traje. (26.02.2006. 19:21)
  
  
• Tara:
  Nek živi ljubav... (26.02.2006. 19:53)
  
  
• Love:
  Ja se s ovime potpuno slažem. Mislim da se danas ljubav potcjenjuje i da se
  žene(sponzoruše) udaju zbog novca,a ne zbog ljubavi. Zato neznam hoće li
  se zakon ljubavi zadržati i za sto godina, ali u to vjerovati teba. Ljubav
  je poseban osjećaj,zbog ljubavi se smiješ, ali i plačeš, a to je onda
  ono pravo zato se mora voljeti jer dok voliš sretan/na si i zato je lijepo
  voljeti. U životu se dogodi mnogo ljubavi, a samo je jedna prava i ta se
  mora prepoznati, a ako ne onda ju nikada nemožeš zaboraviti. Svi buditie
  sretni i zaljubljeni, to je najljepše što vam mogu poželjeti.
  (26.02.2006. 19:58)
  
  
• savageblur:
  Ka mi did prica kako je se zivilo prije, meni se cini da je zivio prije 1150
  a ne prije 50 godina:) A cini mi se da opcenito ljudi prije bili sretniji.
  Bili si manje otuđeni i blize istini koja je u svakom od nas. (26.02.2006.
  20:40)
  
  
• estera:
  Ljubav postoji od kada postoji svijeta. Ali, što se tiče brakova, mislim
  da je u doba naših baka i djedova ipak bilo drugačije. Naravno da je bilo
  iznimaka, ali znam njih previše koji su u brak ušli na temelju dogovora
  između roditelja. Tu je najvjerojetnije bilo samo poštovanje, možda se i
  razvila neka vrsta ljubavi, ali nikako to nije mogla biti ljubav kakvu smo u
  mogućnosti danas sami izabrati. To također ne znači da su bili manje
  sretniji. Ponavljam, sigurno je bilo iznimaka, ali to je činjenica kojom
  sam ja bila okružena cijelo vrijeme. (26.02.2006. 21:10)
  
  
• strijelac:
  ljubav se nije promjenila - ona je ono što je i prije bila!!! promjenile su
  se ostale stvari, prvenstveno shvaćanje i praksa pojma
  "karijera".. kao što mogu vidjeti iz vlastitog primjera, velika
  je cijena pohlepe... šljaka se od jutra do sutra uz veliki stres... upravo
  zbog ogromnih količina stresa postajemo razdražljivi... bijesni...
  nespremni na kompromise... i tu je umrla ljubav i svaki kompromis... (kako
  smo glupi?) izgubili najvažnije stvari u životu... ;( (26.02.2006. 22:39)
  
  
• strijelac:
  u biti se čak ne radi ni o pohlepi, nego jednostavno pritisak od okoline i
  o d samoga sebe da se "mora uspjeti u životu"... jel to možda u
  biti isto kao i pohlepa? (26.02.2006. 22:40)
  
  
• steph:
  Iako to možda nisi mogla primjeiti iz moga bloga, jer tamo imam želju
  potaknuti neke meni pomalo iritantne teme, ljubav je nešto u što uistinu
  vjerujem i što me održava na životu. Nekada mi se čini da dišem samo za
  ljubav. Ni meni se ne sviđa ovaj trend u kojem je gotovo svaki brak
  unaprijed osuđen na propast, obitelj gubi onu dimenziju koju je imala,
  nestalo je onoga "u dobru i u zlu", a ostalo je samo "u
  dobru" i to je žalosno. Predaleko svijet odlazi i ne ostavlja prostora
  nama koji istinski vjerujemo ljubav. Kažu kako su rijetki sretnici koji je
  uistinu dožive i kako se ljudu većinom vežu iz navike, zbog okoline ili
  zbog materijalne sigurnosti...svjedoci smo svih tih slučajeva u kojima je
  ženama glavni cilj udati se, a muškarcima zadovoljiti neku normu...ljudi
  se žene onda kada misle da je vrijeme ili kada im se dogodi dijete, a ne
  onda kada uistinu vole...i to je ono što me rastužuje. Nikada se neću
  udati ako ne budem uistinu voljela i vjerovala da će trajati vječno, makar
  bila totalno u krivu. S četrnaest godina sam vjerovala da postoji vječna
  ljubav i da ću samo jednom u životu upoznati pravoga i voljeti, danas
  vjerujem da sam s trinaest bila prava sretnica jer tada još nisam znala što
  sve život nosi. Tada se nisam pitala postoji li uistinu ljubav??? Znam da
  postoji, ali riječ vječna me rastužuje. Koliko je uistinu u praksi moguća
  vječna ljubav osim u fatalnim ljubavima koje su neostavrene i tek ostaju
  zapamćene kao vječne? šmrc:)))) (27.02.2006. 00:15)
  
  
• MonoperajAnka:
  Hvala ti na pozdravu Pegy, drago mi je da si tako lijepo zaokružila temu
  ljubavi i sagledala je i iz tog vremenskog ugla...Ima jako lijepih komentara
  i skoro svaki je prava mala mudrost, baš sam uživala i ohrabrila se jer
  vidim da ima zapravo dosta ljudi koji razmišljaju o nekim temeljnim
  pitanjima i u ovim "našim" vremenima...pozdrav (27.02.2006.
  10:31)
  
  
• Katya:
  Ljubav je uvijek inspiracija,cak i onda kad zaboli:) Poeti to najbolje
  znaju. Pusa. (27.02.2006. 11:55)
  
  
• izvornade:
  Poštenje i pravednost vrhunac je odnosa među ljudima. To posebno važi za
  ljubav i život u braku. Tada nema prepreke, zapreke i poteškoće zbog koje
  će jedan od bračnih supružnika poželjeti otići iz tog braka. Uz to slažem
  se tobom "Ono po čemu se možda razlikujemo je veći strah od
  ljubavi.". Brojne slobode koje ljudi provode prije braka, uništavaju
  brojne veze i brakove. Zato je puno onih koji imaju jako veliki strah od
  ljubavi. (27.02.2006. 12:08)
  
  
• izvornade:
  Ništa lakše, sjedneš u auto ili autobus i pravac Vukovar. Ako trebaš
  vodića javi mi se. Pozdrav! (27.02.2006. 12:11)
  
  
• pozoy:
  prava ljubav je bila i nekad i danas jednaka...samo što je nekad bilo puno
  više zabranjenih ljubavi, neostvarenih ljubavi zbog interesa roditelja i
  predefiniranih brakova...nekad je i teže bilo otići ili gotovo nemoguće
  iz braka...a kolko god da je pojam moderne rastave užasan, ništa manje
  nije ni jadno kada s nekime moraš biti cijeli život zbog drugih, bez
  obzira na maltretiranja koja proživljavaš... (27.02.2006. 13:05)
  
  
• pegy:
  @Estera, ljudi su se i onda i danas ponekad vjenčavali i iz interesa (a i
  raznih drugih razloga koji nemaju veze s ljubavi). I danas možda neki
  "tata doktor" svojoj "curici" sugerira nekog sa
  "zvučnom titulom" pa ona možda radije izabere status nego recimo
  nekog prodavača (kojeg voli) usljed društveno-obiteljskog (ne)verbalnog
  pritiska. Ali ono što sam mislila reći je da je ljubav - ljubav, tj. sam
  osjećaj je bio jednak i danas i onda. I ne poznajemo mi danas ljubav ništa
  više ili kvalitetnije nego su ju poznavali ljudi onda. Naravno, to je samo
  moje mišljenje. :) @Strijelac, bit ćeš i ti spreman na kompromise, samo
  kada dođe ona Prava. :) @Steph, moje je mišljenje da sa 13-14 godina ne
  vjerujemo u "savršenu ljubav" (koju u tim godinama i ne poznajemo
  ili bolje reći ne razumijemo) već vjerujemo u "savršenog čovjeka"
  (u našem slučaju :) muškarca) ili možda bolje reći Princa. :)) U ovog
  zadnjeg smo obje odavno prestale vjerovati, a u ljubav ... vjerujem da obje
  vjerujemo i nikad nećemo prestati vjerovati. Iako, potpuno sam svjesna da
  se ta vjera katkad može poljuljati. (27.02.2006. 15:08)
  
  
• alanna:
  Tehnologija je jako napredovala, možda i previše, ali ljudi i njihove duše...
  ahh.......... (27.02.2006. 16:09)
  
  
• sintra:
  1. napisi brojeve od 1 do 11 u jednu kolonu. Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 2. nakon toga, pored brojeva 1 i 2,napisi dva broja koji
  su ti najdrazi. Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 3. Pored
  brojeva 3 i 7 napisi imena dvije osobe suprotnog spola. Ne citaj unaprijed
  ili ces upropastiti igru! 4. Napisi imena osoba (prijatelji ili rodbina na
  primjer) iza brojeva 4,5 i 6 Ne citaj unaprijed ili ces upropastiti igru! 5.
  Napisi naslove pjesama iza brojeva 8, 9, 10 i 11 Ne citaj unaprijed ili ces
  upropastiti igru! 6. Na kraju, zazeli jednu zelju. evo odgovora.......... 1.
  Moras ispricati o ovoj igri onolikom broju ljudi koji si stavio/la iza broja
  2 ove igre. 2. Osoba pod brojem 3 je osoba koju volis. 3. Osoba pod brojem 7
  je osoba koja ti se svidja ali to ne funkcionira. 4. Jako se brines za osobu
  pod brojem 4. 5. Osoba pod brojem 5 te stvarno poznaje. 6. Osoba pod brojem
  6 je tvoja sretna zvijezda. 7. Pjesma pod brojem 8 odgovara osobi pod brojem
  3. 8. Pjesma pod brojem 9 odgovara osobi pod brojem 7. 9. Pjesma pod brojem
  10 govori o tvojem duhu. 10. Pjesma pod brojem 11 govori o tome kako se
  osjecas u zivotu. Posalji ovo na adresu 10 osoba u roku od sat vremena nakon
  citanja. Ako to ucinis, ispunit ce ti se zelja...;) (27.02.2006. 19:38)
  
  
• almost Poznata:
  definitivno su se promijenile neke vrijednosti u današnjem društvu
  i to na uštrb kvalitete življenja...žalim za nekim prošlim vremenima
  (27.02.2006. 20:38)
  
  
• freestyler:
  ljubav i žrtva su dva pojma koji nikako ne mogu stajati jedan uz drugoga,
  ljubav je nesebično davanje i onaj koji to davanje smatra žrtvom, daleko,
  daleko, daleko je od ljubavi i vjerojatno živi u velikoj zabludi ... uživaj
  ...:))) (27.02.2006. 21:43)
  
  
• run'N'gun:
  Pegy tako divno pišeš o ljubavi, o svemu, ali teže "ljubiti"
  izvan papira i monitora. Mislim da kako se vremena mjenjaju, da se mjenja i
  pogled na svijet pa tako i pogled na ljubav. Pogled je drukčiji, ali ljubav
  je jedna. Viš, mogo bi pogledat opet Ben Hura... Pozdrav... i nemoj opet
  nestati (27.02.2006. 22:24)
  
  
• maja:
  nemrem se sad baš sjetit točno, al Mucalo je pjevao na kredit na kredit ja
  ću tebe poljubit - nešto tako...uglavnom, ljubav na kredit je već
  patentirana :-) (27.02.2006. 22:49)
  
  
• friva:
  @pegy- znam što si ti htjela reći i to je OK. Ja sam malo odlutala u neka
  svoja razmišljanja... (27.02.2006. 23:23)
  
  
• Revan:
  Istina je ovo sto pises, i ako vjerujes stvarno u to, i toga se drzis, onda
  si jedna od rijetkih danas. Ljudi ce prije otici nego se boriti da bi nesto
  spasili. Pogotovo cure. Ne kazem da moraju ostati pod svim uvjetima, ali
  cini mi se da puno lakse pobjegnu od nekih stvari, jer ipak znaju da su
  vremena takva, da mogu birati. A zasto ne? Svi mogu birati kako zele.... Ali
  se prelako odustaje.... (27.02.2006. 23:38)
  
  
• jedna mala:
  da,neke stvari ostaju vjecne i drago mi je zbog toga...Recimo
  ljubav,ona ce uvijek bit "moderna".... Prijateljstvo je takoder
  takvo...Nastalo je s pojavom prvih ljudi i trajat ce i narastajima poslije
  nas... (28.02.2006. 20:08)
  
  
• Martha:
  Ma znam da se prvi put čujemo, al trebam vašu pomoć (28.02.2006. 20:57)
  
  
• Rock Roll:
  "Princip je isti, sve su ostalo nijanse." Po pričama
  svoje pokojne prabake shvatio sam da je i pred 80 godina identično kao i
  danas bilo vjere i nevjere, vođenja ljubavi i seksanja, stabilnih obitelji
  i djece s nepoznatim očevima. Siguran sam da je isto bilo i prije 380
  godina. (01.03.2006. 15:44)