Ljudi moji mili, znala sam da postoje razne vrste lobija - politički, gospodarski pa hajde nek bude i vjerski. Na nižim razinama lobiraju svi, neki sa dozom šarma možda tek da dobiju neku sitnicu (ili možda jednako šarmantan osmijeh ), neki da bi izvukli bolji položaj na poslu, neki da si osigurali parkirno mjesto .... Ali danas, čitajući jedan članak na webu, spoznala sam da postoji još jedan lobi.

Dakle, da ne povjerujete. Možda je netko od vas sinoć zvirnuo na izbor za Miss universe. Standardno, uobičajeno i već viđeno. Jedino nove mlade cure. Nisam baš sklona tim izborima, ali kad i pogledam, nametne mi se neko lice ili pojava ili možda njih nekoliko koji mi se po toj posebnosti izdvoje iz mnoštva. Uz ono standardno kako je svaka žena lijepa, u ovakvim izborima ipak treba biti objektivniji i realno sagledati nečije crte lica, držanje, tjelesnu građu ... znate već i sami.

Hrvatsko podneblje je takvo kakvo je, smjestili smo se prije 13 stoljeća tu gdje jesmo, hvala Bogu. Mediteran, Balkan, jug Evrope imaju za posljedicu ne samo visoke temperature ljeti, puno sunca, temperamentnije i po mnogočemu manje kruto stanovništvo, manju pedantnost od germanskih naroda, nego i prirodno češću učestalost smeđe i tamnije kose, i to i kod muškaraca i kod žena.

No, taj novinar gotovo da je pobjedu tamnokose djevojke Biljane Mančić nazvao urotom protiv plavuša u Hrvata. Jer, kako se uopće koja plavuša može probiti među sve te smeđokose lobistice koje nikome ne daju zauzeto mjesto.

Baš neki dan sam mislila napisati post o tome koliko ljudi mogu biti puni predrasuda kada su takve stvari u pitanju. Sjetim se jednog slučaja iz svojih mlađih dana kada sam bila u godinama u kojima je većina današnjih blogera. U ono vrijeme vjerujem da ste i vi imali fotografije svoga razreda. I tako ja svoju pokažem jednom prilično dragom liku (rođak mi je da ne mislite u nekom krivom smjeru) i kažem mu "Ima neka koja ti se sviđa?" On pogleda, onako letećim pogledom, i naniže jednu za drugom 4 cure. I sve 4 plavuše. Jedine 4 plavuše na toj slici. E, to vam ja zovem primitivnim.

Ako mi se netko sviđa, onda to nije zato što taj netko MORA imati zelene oči, plavu kosu, 1,90 visine ili slični kriteriji. Jedno je imati ukus da ti netko više od drugoga upadne u oči, drugo je automatska selekcija po kriteriju "da-ne" koja ne podržava niti da se pogleda "eliminiranog", a kamoli da ga se "uzme u obzir" za bilo što.

Po toj analogiji i dotični je novinar zagovarao teoriju kako bi neka plavuša trebala biti miss pa makar i ne bila najljepša, pa makar i ne bila najdraža, pa makar i većini drugih ipak bila najljepša neka druga. Jer, zamislite tragedije, nije plavuša. On u svom tekstu kritizira hrvatske predrasude, ali ne primjećuje da je upravo takvim tekstom pokazao da ih ima on.

Ne volim taj način po kojem se kao po defaultu nekoga degradira bez ijednog suvislog i logičnog (a u ovom slučaju estetskog) elementa. Možda će u sljedećem naletu neki drugi vrlo sličan novinar reći kako bi trebalo prestati tražiti ljepotice među Dalmatinkama, jer previše ih je dosad bilo. Može bit da je po njegovoj teoriji to i neka dalmatinska urota prema Slavonkama ili Zagorkama.

Da ne bude zabune, kako ne preferiram da neka boja kose mora biti "dobitna kombinacija", tako ne mislim ni da to mora biti cura iz nekog "posebnog" dijela Hrvatske. Ali zar baš uvijek po medijima moramo čitati neke neukusne kritike, koje moram reći, nemaju baš veze s mozgom. Inače, samoj mi nije svidjela niti jedna plavuša toliko da bih ju sama svojim laičkim okom izabrala za miss, ali je bila jedna djevojka svjetlosmeđe ricaste kose (valjda znate što znači biti ricast ) koja mi je bila najljepša i najsimpatičnija.

Ljepota je u očima promatrača, to svi znamo. I baš zato sve oko nas puno je lijepih žena i lijepih muškaraca. Plavih, smeđih, crnih, a i rošastih. Kada krenem gledati ovu drugospomenutu grupaciju (mislim na suprotni spol), nema onih koje ne gledam. I slutim da bi mi i u Švedskoj i u Španjolskoj bilo jednako zanimljvo.