Ako ste nekim slučajem imali osjećaj da će ovaj post značiti moje psiho-emotivno seciranje, naravno, prevarili ste se. Prevarili ste se i ako ste pomislili da ću detaljno izanalizirati auto(mobil) na sve njegove dijelove. O tome mi je znanje negdje na razini znanja o površini Mjeseca pa ne mogu sve i da hoću. Ako se još uvijek pitate koja je tema i ako niste pobjegli od mojeg standardno nemalog uvoda, mislila sam reći riječ-dvije (ne shvaćajte doslovno, ne znam ja tako ) o utjecaju auta na muškarce, a i na žene.

Žene ... da, prvo bi trebala krenuti od sebe. I reći kako djeluju na mene. Pa ... ne djeluju. Stvarno sam indiferentan tip po tom pitanju. Osim što znam nabrojiti nekoliko najpoznatijih proizvođača automobila i što tu i tamo pokojega prepoznajem, znanje mi je minimalno. A i nemam potrebu stjecati ga. Jedino što znam je reći koji mi je lijep, a koji ružan i eventualno u vožnji osjetiti razliku u udobnosti, ali tek kad uspoređujem dosta stariji tip i nešto "luksuzno". No, bez obzira na to, ne patim za autima, ne razmišljam o njima, jedino što mi je bitno da vozi, da je ispravan i da služi onome čemu i treba - prijevozu. Jasno, udobnost mi ne smeta, ali kako sam rekla, glavno je da vozi.

Utjecaj automobila na žene općenito čini mi se nije baš daleko od ovog što vrijedi i za mene. Vjerovatno vas ima koje više vremena provodite u njemu pa vam je udobnost i bitnija, ima sigurno i onih koje znate o njima puno više od mene, a i onih koje vozite ne samo bolje od mene (to baš nije problem ), nego i od mnogih muškaraca. Ma što oni mislili o tome.

Posebna grupacija su one žene koje prvi i "najbitniji" sud o muškarcu donose na temelju onoga kakvu "zvijer" voze. Samoj mi nije jasno kako nekome upravo taj kriterij može biti presudan da bi stekle dojam o osobi. Možebit da nisu sponzuruše, nego da na taj način u muškarcu vide ono "muško". Dobro, u tom slučaju je i ono veliko u hlačama odraz moći (mislim na novčanik ) pa možda nekome i to imponira kao dokaz muškosti. Stvar izbora, jasno, no meni opet ... nejasno toliko da se svaki put oko takvih ocjena ponovo čudim.

Što se tiče muškaraca i njihovog ponašanja s autima, čudim se također, ali to pripisujem razlici u mentalnom sklopu uvjetovanoj različitoj genetici muškog i ženskog mozga. Ta čuđenja baziraju se na mnogočemu. Prvo, čudim se onoj muškoj potrebi uređivanja "mezimaca" ... felge, gume, blatobrani, metalik-boje, šiberi .. Onda, enigma su mi i sva ona čuda glazbene tehnike s kojom auto zvuči kao pokretni disco klub. Nije da i sama ne volim slušati pjesme dok se vozim, ali taaaaaako glasno??? Nadalje, sjeća li se netko Jezdimira iz "Boljeg života"? Onaj što je za ulazak u auto koristio posebne papuče da ga ne uprlja. Ne volim svinjac u autu, ali neki ga poliraju kao da je operaciona sala. No, enigma nad enigmama mi je priča o auspuhu. Može li mi netko objasniti u čemu je tajna uzbuđenja oko tih cjevčica i kako nekome može biti gušt proizvoditi onu groznu buku?

Cijene ... pa da baš biram u čemu ću se voziti i da imam dovoljno novaca (ne onih posuđenih od banke na nekoliko godina) potrošila bih možda 10-15.000 eura. No i za puno manje se može kupiti sasvim solidan polovni auto. Koji bi poslužio jednako kao i neki merceses kojeg sam jučer vidjela u jednoj auto-emisiji i koji košta 270.000 eura. Da, doduše ide preko 300 km/h, a to je taaaaako važna stavka. Posebno na hrvatskim cestama.

Jedino što vam još mogu reći je da ne očekujete od mene pamćenje marki auta, boje ili možda tipova ... nemam kod u mozgu za to ... Ali ako netko ima fićota, zapamtila bih.