Nakon što otvorimo oči, dignemo se i uglavnom krenemo prema wc-u, tokom cijelog dana obavljamo razne radnje - palimo svijetlo, kuhamo kavu ili čaj, a kasnije ručak, punimo bateriju mobitela, slušamo radio, gledamo televiziju, sušimo kosu, miksamo šlag, uključujemo strojeve za pranje rublja i suđa, uključujemo klima uređaje, a neki i grijanje ... i još puno toga drugoga. Možda da spomenem i "najbitnije" - uključujemo kompjuter i spajamo se na net.

Vjerovatno se malo tko od nas svakodnevno prepušta dubioznim analizama što je električna energija, zašto ju imamo (osim radi onoga - zato što ju platimo) i koliko je zapravo imamo na raspolaganju. Ako vam je teško sjetiti se onih redukcija od prije jedno 20-ak godina, onda se barem prisjetite uvjeta koji nas zadese kada radi kvara na elektroenergetskim postrojenjima ili mreži ostanemo bez struje koju minutu ili sat.

Dakle, kad ste se prisjetili svega onoga bez čega ne možete, probajte zamisliti da bez toga ipak morate. Jer struje nema. Tako ... da vas sada netko pita hoćete li struju iz nuklearke ili se želite vratiti na neka vremena naših (pra)baka i (pra)djedova, pitam se što biste odgovorili.

Nedavno se ponovno digla medijska buka oko gradnje nuklearke u Hrvatskoj. Iako to u nekoj skoroj budućnosti nije realno očekivati, problem sve veće potrošnje električne energije nužno nameće i tu mogućnost za možda 20-30 godina.

Jasno je da nitko od nas (ili barem velika većina) ne bi rado jednu takvu građevinu ne samo u svome "dvorištu" nego i nešto dalje od njega. Naime, u takvim slučajevima i nekoliko stotina kilometara dalje pri nekim možebitnim nesrećama ne znači baš neku daljinu. Također je jasno da bi svatko radije izabrao drugačiju proizvodnju električne energije ukoliko ona osigurava zdravlje ljudi i što manje zagađenje okoliša. Tu mislim na razne elektrane koje proizvode električnu energiju iz tekućih voda, vjetra, plime i oseke itd. No, pitanje je je li energija proizvedena na taj način kao prvo količinski dovoljna, a kao drugo dovoljno jeftina da ju može platiti stanovnik Hrvatske s prosječnim primanjima.

I ne baš preveliki stručnjaci znaju da je struja proizvedena u nuklearnoj elektrani dvostruko jeftinija od one proizvedene u termoelektrani, a od onih proizvedenih na druge načine i više puta jeftinija.

Prva riječ na koju pomislim kada čujem spominjanje nuklearki je Černobil. Mnogi od vas sigurno pamte onih nekoliko dana nakon 26. travnja 1986. kada je svijet saznao za tu strašnu tragediju čije se posljedice vide i danas. Bila sam tada curica, ali sjećam se onoga "ne jesti salatu", "trudnice neka ne izlaze", "zatvorite prozore"... Bile su to tek neke mjere koje su se mogle poduzeti nakon što se veliki oblak iz današnje Ukrajine, a tadašnjeg Sovjetskog Saveza proširio istočnom, a kasnije sjevernom, južnom pa i zapadnom Evropom. I koje nas je u nekoj mjeri ozračio. Indirektno i one koji tada nisu bili ni rođeni, a možda i one koji nisu bili ni u planu.

Stručnjaci, posebno oni zagovornici nuklearki i tog načina proizvodnje električne energije, ističu kako je to pogreška sustava (organizacijskog, pri čemu se vade na onu kartu neodržavanja radi nedostatka novaca), no za mene je to pogreška čovjeka. Ako je čovjek pogriješio jednom, postoji vjerojatnost da pogriješi i opet. A tada ... ispravljanja greške nema.

Osim odlaganja nuklearnog otpada (koje opet nitko neće u svom dvorištu), u normalnom radu nuklearki, zagađenje okoliša je manje nego primjerice pri radu termoelektrane. Također, zagovornici hidroelektrana zaboravljaju da i one narušavaju postojeći ekosustav. Zatim, činjenica da se nuklearna elektrana "Krško" nalazi izvan granica Hrvatske ne garantira nama koji u njoj živimo da smo radi toga sigurni. Što, naime, znači da Hrvatska ne gradi nuklearke, ali ih Mađarska gradi?

Ako vam sve ovo napisano sliči na neko pronuklearno lobiranje, varate se. Ovim postom nije mi namjera činiti ništa slično. Namjera mi je i sebe, ali i vas, priupitati koju smo cijenu spremni platiti da bi zadržali pogodnosti koje imamo ili u budućnosti koristili neke nove, još zahtjevnije u smislu potrošnje energije. Pri tome, bili ekološki orijentirani ili ne, trebamo biti svjesni činjenice da svaki način proizvodnje energije ima i pozitivne i negativne strane. Jednom će, koliko god se sad činilo daleko, doći vrijeme kada će se odluka morati donijeti.