Gledam jučer jednu sličicu na netu na kojoj se tako lijepo vidi kako policijski auto pretiče na punoj liniji. Ako nije fotomontaža, pravi model ponašanja za disciplinirane hrvatske vozače. Ako dosad nisu znali kako se ponašati na cesti, sad znaju.

No, usprkos toj činjenici, kritika na policiju mi nije tema ovog posta. Baš naprotiv. Smatram da ovakvi primjeri nikako ne mogu biti razlog da se policija ne voli (ne mislim baš na ljubav kao onu kad se s nekim držimo za ruke ) i ne poštuje. U svakoj djelatnosti ima nepravilnosti, ali čini mi se da u policiji jedan ovakav postupak, a i puno manji, izazove burne reakcije. Štoviše, čini mi se da čak i pozitivne djelatnosti policije izazovu jednako burne reakcije. Ako ne i burnije.

Ono što sigurno nisam jedino ja ponekad zapazila je policajac koji ulazi u kafić. Ne mogu baš reći da volim vidjeti taj prizor, zapravo me i smeta, jer odmah mi ide pitanje «što jedan policajac na dužnosti ima raditi u bircu?». Čak i da ide samo kavu popiti, nije mi dovoljno jak razlog za tako nešto. Meni smeta, ali neke ljude to strahovito živcira. Kao da ih obuzme mržnja. Kao da oni nikad na poslu ne piju kavu.

Ljude strahovito živcira kod policije i još jedna stvar. Živcira ih kad policija radi svoj posao. Konkretno, vozi Neki Lik kad odjednom izleti mu pred očima palica «stop». Fino i kulturno policajac pita dokumente, pita «jeste li što pili?», «imate li tu i tu opremu» itd. I sve u redu, «hvala, doviđenja» i kraj priče. I onda taj Neki Lik nakon što se negdje opusti uz kavu počne «Zamisli onih budala ... on mene zaustavlja ... što ne love lopove ....», a nekad sve to završi i na onome «što ne zaustavi onog glavonju iz općine» (ovdje je općina ono što se nekad zvalo selo ) ili «nek idu u Zagreb i nek one lopove iz sabora pozatvaraju». Što bi pričao da je morao i puhati?

Dobro, činilo bi se da to sve ide u neki primitivizam, ali ne bih rekla da se slični komentari ograničuju samo na takve. Znam i prilično, ako se tako može reći, urbane ljude koji naprave prekršaj, znaju da ga naprave i onda kad policija radi svoj posao komentiraju «koji kreten, zamisli za što mi je naplatio x kuna» pa samo je malo zadnji kraj ostao na drugoj traci. Da, sigurno je bilo – malo, kad on vozi taj auto. Ali kad netko takav zakrči promet na nekom raskršću, onda prvo upravo takvi zalegnu na trubu, počnu psovati mater i sve po redu, a i postave ono standardno pitanje «što nam radi policija?» (koju isto tako ne zaborave opsovati).

Nisam vozač pa ne mogu znati što se točno događu u mozgu čovjeka koji vozi (revolucija možda ), ali ono što znam je da ne mogu zamisliti promet bez reda. Zato, baš mi nije jasno što bi neki uopće htjeli od policije. Ako i ne govorimo samo o prometnoj policiji, nego i onoj kriminalističkoj, ona uglavnom dobro radi svoj posao. Iako imamo manje novaca od mnogih razvijenih zemalja, rad policije nam ne zaostaje. To što su neki ljudi koji bi trebali biti u zatvoru, na slobodi puno je rijeđe krivnja policije, a puno češće nekih drugih institucija.

Dalo bi se i policiju kritizirati, jer ima mana. Jedna od onih «standardnih» je i utjecaj politike i raznih moćnika. Trebam li vas podsjećati na slučaj Bandić? No, čini mi se da je to ipak hrvatski problem širih razmjera, onaj kojeg treba rješavati negdje drugdje. Osim toga, ovlasti policije su po mom sudu premale i čitajući crnu kroniku dolazim do zaključka da svi imaju veća prava od policajca. Pada mi napamet američko zakonodavstvo u kojemu najgore prolaze oni koji potkradaju državu i oni koji napadnu policajca.

Baš razmišljam koji bi još bio motiv ovog posta. Nisam dugo gledala nijedan film sa Silvesterom Stalloneom, a bome ni sa Clintom Eastwoodom. Valjda je dosta i da zamislim fino uređenog (zgodnog) hrvatskog specijalca. Ma i ja svašta pričam, još ćete pomisliti da padam na uniforme.