Danas u vrijeme neta stvari po pitanju kataloške kupnje jednostavnije su nego ikad. Što bi se moglo nazvati pozitivnom osobinom takve kupovine, osim ako baš nemate posebnu želju pričati sa osobom koja se javlja na primanju narudžbi. Meni osobno baš i ne preomiljen način, jer imam dojam kao da razgovaram sa automatom. Naime, strašno umjetno mi djeluju osobe koje se pri telefonskoj narudžbi javljaju na vaš poziv.

Ono što mi se sviđa je da prizvodi nisu skupi, barem ove koje ja kupujem. Markice me ne zanimaju (iako, postoje katalozi i za one koji žele potrošiti više) pa se za ne tako velike novce može dobiti proizvod sasvim zadovoljavajuće kvalitete (dobro, da ne cjepidlačim, ponekad pokoji končić koji visi se uvijek da riješiti ). Vrlo povoljno, ovo je za blogerice, mogu se kupiti ženski kostimi i odjela, jer u našim buticima (ako se i svaku «2 sa 2» prostoriju u kojoj visi par komada kvalitetnije robe ili je pak zgurano jako puno one turske, može takvom nazvati) teško da za toliko kuna možete imati istovrsan proizvod.

Druga je prednost što se rijetko dogodi da ćete nekoga vidjeti da nosi isti komad odjeće kao vi. Naravno, ako sami šijete, onda je sve to što pričam bez veze, jer to je ipak najbolje i definitivno unikat. Međutim, tako bogata nisam da si unikate u posebnim trgovinama mogu priuštiti, a baš da volim sretati žene odjevene isto kao i ja, ne volim. Moram spomenuti jedan izuzetak ... ne znam sjeća li se netko bež kabanice za nekih 40-50 kuna prije koju godinu? Kad bi padala kiša tih mjeseci, ne bi bilo puta da nisam srela neku osobu u istoj takvoj.

Ono što ne volim kod tih kupnji je to što vas slika ponekad jako zna zavarati. Jasno je i laiku za fotografiju da se slike danas tako dobro mogu obraditi da ponekad veze između slike i priozvoda gotovo da i nema. Ali baš toliko??? Naručite recimo boju antracit, ono dođe nešto maslinasto. Pa onda, suknja na modelu stoji fantastično, a na meni (istina, daleko sam ja od modela ) kao da nataknete neku poluplastičnu krutu tvar i umjesto da pada, to nekako strši. A je li netko probao kupovati obuću? Ljetna je jedno, ali zimska ... jesam jednom, i neću više. Cipele su bile kao od drveta napravljene. Znači, sve vas to vodi u proceduru vraćanja robe, što je dakako, gnjavaža.

Ono što mi je ponekad naporno dobivati je mnoštvo raznoraznih dodatnih kataloga kojima kao da nema kraja. Dolaze, i dolaze, i dolaze. Unutra sve više-manje kao i u glavnome katalogu, samo s mnoštvom onih «precrtanih» cijena u stilu «veliko sniženje» i bezbroj nikad potrebnih sitnica poput «ploče s natpisom dobrodošlice». Sigurno vam to treba da stavite na vrata, jer gosti u protivnom hvataju maglu. I da, požurite, jer možete to samo do isteka zaliha.

No, vrhunac drskosti su mi oni «nagradni kuponi» s naznakom - otvorite odmah. Pa ako je zvijezda zlatna, to je BINGO (ima netko da NIJE dobio zlatnu zvijezdu? ). Ma možete misliti ... samo lijepite i lijepite, pa pročitajte jedno 7-8 pravila pa pošaljite (uz narudžbu svakako) i onda prvih 33 pisamca koji stignu dobivaju kućno kino. A ima i drugih «vrijednih» nagrada. Ne znam postoji li mogućnost da mi ne šalju to, morat ću se raspitati ili im napisati da im je šteta to slati mi s obzirom da bacam u smeće u roku - odmah.

Usprkos spomenutim kritikama, kupujem preko kataloga. Jer kad sve zbroijim i oduzmem, zaključim da se mi se isplati. Što ne znači da izbjegavam trgovine. Naprotiv, jedno mi ne isključuje drugo.