Ne znam zašto je tako, ali ponekad nas sasvim nevina dječja pitanja mogu natjerati da sami sebi proniknemo u dušu, po tko zna koji put. U prvi mah tako i ne izgleda, više budemo iznenađeni i natjerani na spontani osmijeh, ali u trenucima prepuštenima sebi počnemo misliti na drugačiji, dublji način.

Tako je mene jučer jedna mala Slatkica od 4 godine pitala «Što je ljubav?». Da, iznenadila me, jer uopće se ne sjećam kako smo na to došli, mislim spominjanjem njezinog dečka. Kako nisam znala dati neki brzinski odgovor, činilo mi se da je najbolje dati protupitanje «Da, reci ti meni što je ljubav». No, dijete izgleda nije najsjelo pa mi je odgovorila «Ne, ne, ti reci što je ljubav». Rekla sam joj «To je kad mamu nježno poljubiš u obraz». Onda je poskočila na drugu stranu do mame, poljubila ju, gurala se glavom i umiljavala kao mače u mamu mačku i samo smijuljila skupa s mamom. I tako smo ona i ja riješile njezin «problem». No, nisam time riješila i ja svoj.

Pitala sam se jako puno puta što je to ljubav. I ponekad sam našla bezbroj odgovora, ponekad nisam našla ni jedan. Ponekad sam bila (ili i jesam) sasvim sigurna, ponekad zbunjena. Ponekad ...

Pronaći u literaturi što znači ljubav? Da, može se naći, samo pitanje je što od toga želimo pročitati. Naime, ovisno o trenutku u kojem se naše srce nalazi, više nam pašu poneke «definicije», poneke ne želimo uopće čuti. Dakako da ljubav ne može nikako biti definicija koju nam nametne neki autor, ali itekako nam poneki autor može pomoći da pronađemo neke riječi koje najbolje opisuju ono što osjećamo. Bilo da je riječ o djetetu, roditelju, prijatelju ili o Nekome. Primjerice, danas sam pročitala "Mostove okruga Madison". I ne znam što drugo reći do - predivna knjiga o ljubavi.

Voljeti bezuvjetno nešto je što bi mislim u nekoj savršenoj definiciji ljubav trebala biti. Uvjerena sam da se na taj način može voljeti vlastito dijete, a to vi roditelji najbolje znate. Kada pak o vlastitom djetetu nije riječ, bezuvjetna ljubav je nešto čemu se treba težiti. Jer, imati ju značilo bi da smo nadišli ono ljudsko u sebi. Ne voljeti bezuvjetno otvara nam mogućnost da upravo tome težimo. I da ljubav gradimo na želji da postane bezuvjetna. Onakva kakvu prema nama ima Bog. Koji nas jednostavno nas voli.

I sad, na kraju, da mi Blahnikica ne kaže da zamumuljim , moram reći i što je za mene ljubav, koja je moja «definicija» ljubavi? Osim one gore, ljubljenje u obraz. Ljubav je za mene kad ti Netko srce ispunjava svojim postojanjem, kad ujutro kad otvoriš oči pomisliš na Njega/Nju jednako kao što i navečer kad ih zatvoriš, kad oko srca osjetiš toplinu, kad ti je na Njemu/Njoj i mana lijepa, kad želiš imati Njegovu/Njezinu djecu, kad ti je dijeliti misli s Njime/Njom poput balzama, kad i nisi svjestan što ti se događa ... mogla bih do jutra.

Jedva čekam da čujem što je ljubav VAMA.

p.s. Zeko, sigurna sam da kad ti se ljubav desi, od nje magli pred očima puno više nego od gledanja svih onih dragih ti «materijala» koje nam tako zorno opisuješ na svom blogu.