Ljeto na blogu Ne znam bi li ova tema bila tema da nisam u prethodnih par dana ili tjedana primjetila, kao i svi vi uostalom, da je blog-populacija prepolovljena. Nije, srećom riječ o gubitku interesa za blog-izričaj, nego o odlascima uglavnom na more. Uredništvo, iako svjesno pada čitanosti, ali i ažuriranja blogova, može biti zadovoljno, jer kod većine blogera koji su se privremeno opraštali, evidentna je blog-ovisnost i blog-nostalgija. Ono što primjetim je da svi (doslovno svi) govore o odlasku na more. Iako sam prilično racionalna osoba, moram priznati da me kao ljubitelja planina, šuma, mirisa crnogorice i svježine koju nam ona nudi u toplim ljetnim mjesecima, pomalo čudi da od pregršta odlazaka nisam naišla niti na jedan u spomenuta područja. Kao osoba koja voli gore navedeno i kao osoba s mora dosta teško shvaćam taj doslovni trk na more. Jer, kako objasniti da je Zagreb prazan grad ljeti? Teško vjerujem da njegovi stanovnici masovno obilaze Zagorje, Gorski Kotar ili Slavoniju. Ključni dokaz mi je nova auto-cesta Zagreb-Split koja je izazvala nekoliko koncerata, presjecanja vrpca i trenutnu konzumaciju iste. Pokazalo se istina, da je želja za tom vrstom konzumacije bila prevelika s obzirom na kapacitete te ceste pa bi želja za što bržim ulaskom u more možda prije bila realizirana koristeći stare ceste i puteve. Dijelom kojim razumijem spomenutu jurnjavu prema jugu u stilu Formule 1 (tu ne mislim na doslovnu jurnjavu autima, iako ima i toga, nego dakako figurativnu), jest činjenica da je Zagreb pun Dalmatinaca i Dalamtinki koji ipak odlaze doma u rodni kraj. Skoro svi, osim ponekih, koji svoju bol ne mogu sakriti čak ni na blogu. Moram se osvrnuti i na još nešto. Ne znam jeste li primjetili koliko Hrvatima usta mogu biti puna kukanja. Što se mene tiče, more gledam svaki dan s balkona pa valjda spadam u onu grupu ljudi koji kad nešto imaju ne cijene dovoljno. Možda je to, a možda i jednostavno nisam tip od mora, prevelikog sunčanja i izležavanja na suncu. Zapravo, more mi je draže i u jesen, i u zimu, i u proljećem, nego ljeti. Onda mi je romantičnije, mirnije, bolje se čuje šum valova, izgleda mi čišće. Da, gledajući ovu sliku i prepuštajući se mašti, romantike definitivno puno više može biti u ranu jesen. I ja ću možda, samo na par dana, kao oni spomenuti južnjaci, tragom gena, malo južnije. Ali selo u koje idem nije na moru iako je dosta blizu, a i smještaj mi je sve samo ne hotel s 5 zvjezdica. Oprostit će te Pegy što je bila prilično bockava, ali tako mi je došlo, valjda si nisam lice mazala dovoljnim zaštitnim faktorom (iako, ima li većeg broja od 30? p.s. Poruka uredništvu: Ni slučajno ne odlaziti iz Zagreba prema jugu, nego obavezno raditi na podizanju kvalitete servera. Imate Jarun. |


|
Zato, hvala Freestyleru.