U zadnje vrijeme stvarno malo gledam TV, a i novine slabo čitam. Nije da ne bih, ali ne stignem. I svejedno, od ono malo vijesti i priloga koje pogledam, ne mogu ne izdvojiti nekoliko «bombi» koje su gotovo redovite u našim medijima.

Javne ličnosti podložne su većem interesu javnosti. Iako stvarno ne kužim zašto je to tako. Naime, mene briga za te «javne» ličnosti kao i za lanjski snijeg. Štoviše, snijeg mi je veća briga. Ali valjda ljudi vole slušati takve stvari kad naši kvazinovinarčići imaju stalnu potrebu za nekim nazovi senzacijama. Nekad je to sve komično, a nekad stvarno pređu mjeru.

Nogomet ne pratim, niti me zanima. Dobro, Vatrene sam gledala često, jer volim navijati za hrvatsku reprezentaciju, ali klupski me nogomet ni najmanje ne zanima. Tako da vam iskreno mogu reći da uopće ne bih prepoznala «planetarno» popularnog Niku Kranjčara. Meni je poznat kao ime, ne i kao lik. Dakle, nemam baš nikakvih posebnih interesa za braniti tog dečka, ali nakon one priče o upisu na fakultet, ne mogu, a da ništa ne kažem. Dakle, već spomenuti «novinari» umjesto da pišu o pametnim stvarima, dežuraju po oglasnim pločama fakulteta i pregledavaju tko je «glup» (jer otprilike je ta konotacija) i tko nije mogao prijeći prag na jednom od fakulteta. Stvarno degutantno. Jer, jedno je pratiti Kranjčanove transfere i priče o nogometu, a drugo je zabadati se u tako privatne stvari i degradirati čovjeka i prebrojavati mu bodove.

Druga priča vezana je za našeg Predsjednika. Nije mi ni on miljenik, ali nije mi bilo drago čitati da mu je pozlilo u sauni. Na kraju se uspostavilo da nije ništa ozbiljno. No, ono što sam još čitala u članku jest činjenica da je Predsjednik otvorio svoj liječnički karton prema javnosti. A ja pojma nemam čemu to. Da li je to možda neka kontrareakcija na pokojnog Tuđmana koji je svoj jako krio? Pa nam se na taj način želi svidjeti ili što? Ne znam, ali ne mislim da bi mi trebali sve znati. Doduše, ozbiljne bolesti koje predsjednika onemogućavaju u obavljanju svojih dužnost se ne bi smjele kriti, kao što je to radio njegov prethodnik, ali da baš sve treba znati, to mi je pretjerano. Jer, niti me zanima svaka predsjednikova prehladica, niti mislim da on zato što je predsjednik nema pravo na privatnost. Uzmimo recimo da nam predsjednik ima nekih seksualnih problema. Zašto bi mi to trebali znati? I nisu li to ipak privatne stvari, čak i kada je u pitanju predsjednik, vrlo važna, javna i poznata osoba. Ne znam, ali čini mi se da je su takve stvari bitnije kao teme žutila, nego kao nešto ozbiljno o čemu bi narod trebao slušati.

Dobro, jasno mi je da me nitko ne tjera da čitam, ali kad krenem čitati članak često i ne znam kakvu će glupost sadržavati. Drugo, često se pitam o nekvaliteti novinara koji umjesto da se bave lijepim i poučnim pričama, ili pak izvještavanjem o realnim i bitnim stvarima o kojima ovisi i naš život, oni traže čitanost na tuđim nesrećama svih vrsta.

Da je to tako, primjer je i svima poznati Severinin slučaj koji je prodao jako puno novina ( i DVD-a ). Ne smatram ju sveticom, čak mislim da je djelom i sama kriva, ali svejedno mi ponekad ta novinarska neetika ide na živce.

Probajte zamisliti da se nekome od tih novinara koji su pisali spomenute priče njihovo dijete nađe kao tema. I da se oko njihovog djeteta koje nije prešlo razredbeni prag u školi ili fakultetu ismijava na način kako to oni rade s drugima. Ne znam je li to demokracija i liberalnost, pisati o svemu što nekome padne napamet, ne mareći za osobu i njenu privatnost? Nego želeći samo što veću prodaju novina i informacija. A i sebe, rekla bih. U svakom slučaju, takvi sigurno nisu prešli prag. Onaj prag etičnosti jednoga čovjeka prema drugomu. Ma što bili i ma kako se zvali.

p.s. Potrudila sam se saznati kako Niko izgleda. Da, ova mu je oprema bolno plava, za vas Zagrepčane. No, dajte, zašto se ne bi i on u Splitu osjećao jednako dobro kao mnoštvo Dalmatinaca u Zagrebu?