Razmišljala sam o čemu ću pisati. Ali kao, idem prije preko Google potražiti nešto pametno. I sjetim se da bih čitala nešto «pametno» o celulitu. Mnoštvo web-stranica. Za koje na prvi pogled možete pomisliti - pregršt mudrosti. Ali osim onih uvodnih riječi što je zapravo celulit s kojima započinje priča, o kojim ne bih, jer vizualno ionako svi jako dobro znate kako on izgleda, odmah ide ono – superučinkovito djelovanje. Nakon toga ide spomen riječi «čang-šlang», anticelulitis ili nešto u tom tonu. Uglavnom, čudotvorna djelovanja zagarantirana.

Moram odmah reći da nisam od onih rijetkih žena koje ga nemaju. Imala sam ga i kao mlađa, i dok sam bila mršavija, a imam ga i sad. I vjerovatno ne bih trzala ni sada da nisam primjetila da se u nekih godinu-dvije pojavio iznad koljena, a to mi, istina malo ali ipak, smeta. Toliko da sam za neko ulje u DM-u platila 80-tak kuna da bih se time trackala. Nemojte me pitati za rezultate, ovisi o svjetlu. Ponekad izgleda skoro savršeno (naglasak je na - skoro), a ponekad pomislim ... još jedna naivka koja je bacila lovu na glupost.

Svjesna sam da mi zapravo manji problem predstavlja celulit, a veći problem – ono čega je on rezultat. Osim gena, od kojih se pobjeći ne može, tu je i nepravilna ishrana (kako da si pomognem kad volim čipsiće?) i premalo kretanja (trudim se, ali posao mi je daleko od poštarskog, a da budem iskrena i mimo posla sjedenje i ležanje mi je draže od fitnessa). No, ono što me «zabrinulo» je da to ide i s "poodmaklom" dobi. Jer, tako navode mnogi autori članaka. Što bi značilo da sam zagazila u starost. A bila sam uvjerena da sam u cvijetu mladosti.

Nisam iskompleksirana po pitanju fizičkog izgleda pa tako ni po pitanju celulita. Što dakako ne znači da sam miss universe ili neka druga iz grupe «miss». Nisam k tome ni slavna osoba koja «mora» držati do svoga izgleda zbog paničnog straha da će u suprotnom biti «uhvaćena» od nekog paparaza koji radi «utjehe» svih onih «ubogih, običnih» žena poput mene radi «plemenito» djelo. I uslikava jednu od po mogućnosti holivudskih zvijezda koja će nam biti vječna utjeha da «ako ima ona, mogu imati i ja». Jedan je uspio to napraviti s Nicole Kidman. Sliku prati tekst kojeg je napisao dotični M. Š. koji zbori tako mudru zadnju rečenicu. Ne znam ni sama zašto mi je palo napamet da je autor muškarac.

S obzirom da mene ne love fotoaparatom, nisam pod tim vrstom stresa i mogu pokazati svoj «ponos». I možda utješiti neku jednako «običnu» kao i ja koja će vidjevši «to», u sebi pomisliti «ja ga imam manje», ili pak «gdje ga ova ima». Jer, žene su često takve. Neke čak imaju toliko veliku potrebu «mjerenja» drugih žena da stvarno gube osjećaj za mjeru. Strašno, znate ono kad vas ODMJERI, temeljito, od glave do pete? Neke čak vole krenuti i odozdola. Mislim, jedno je pogledati, jer oči nam i služe da gledamo oko sebe, ali kad to prelazi u životni smisao, ne mogu takvu osobu ne nazvati iskompleksiranom.

Kad smo kod odmjeravanja, moram spomenuti za očnu aktivnost meni PUNO draži spol. Celulit ih je zaobišao, ali to je valjda balans na njihov problem ćelavosti ili možda pivskih trbuha. Iako mi se čini da taj probem muškarci baš i ne dožviljavaju problemom, jer oni sa kojima sam imala priliku pričati o tome , kažu da im to ne smeta. Možda i im i smeta, ali nas vole utješiti. A i to je bolje od prevelike «celulitne» iskrenosti. Možda i to djeluje ljekovito.

Na blogu se ipak nećemo lagati. Pa očekujem iskrene priče ženskih blogerica. I molim, čarobne formule dio su sveopće blog-plemenitosti. A vi muški blogeri ... ovdje izbacite iskrene komentare. Osim ako baš nemate namjeru zavoditi blogerice. Onda pazite što pričate.