23.06.2005., četvrtak

Emocionalna nevjera

Image Hosted by ImageShack.us Vi ste mi stvarno nepresušan izvor tema. Image Hosted by ImageShack.us Moje vječne muze. Image Hosted by ImageShack.us O današnjoj temi već su mnogi od vas govorili, a sada mi padaju napamet Bigica i Rock. Tema je nevjera. Mislim prvenstveno o nevjeri u braku, jer u tom slučaju ona postaje vrlo komplicirana. Tim više što su u to na indirektan način upletena i djeca koja mogu osjetiti posljedice.

Nisam mislila razmatrati sve moguće okolnosti pod kojima se ona može desiti, ili se desila. To ću prepustiti vama. Ovom prilikom htjela sam spomenuti samo dvije moguće verzije, kao ipak prilično suprotne.

Prva mogućnost je da se vjenčate za nekoga koga ne poznajete dovoljno. Ili pak poznajete, ali pomalo zabijate glavu u pijesak vjerujući da se partnerove sklonosti da bude u raznim krevetima samo plod vaše paranoje, ili pak da će se od silne zaljubljenosti u vas – promijeniti. Istina, ova zadnja mogućnost postoji, jer neki stvarno nakon dugog vremena konzumiranja samo fizičkih potreba, spoznaju da je ipak ljubav puno ljepša i moćnija. I prestanu imati te potrebe «osvajanja trofeja». No, što ako se to ipak ne desi? Što ako ipak netko voli prakticirati seks i ne samo sa svojim bračnim drugom? I nije mu/joj neki problem obaviti «to» u uredu, na službenom putu, kod susjede ili što ja znam gdje sve ne.

Druga je mogućnost ono što nitko od nas ne može predvidjeti. Uzmimo da se vjenčate za nekoga za koga ste uvjereni da je vaša ljubav, i vi njegova/njezina. No, s vremenom s neke stvari promijene, ne bih rekla ... same od sebe, nego nedovoljnim ulaganjima i njegovanjima te «nježne biljke» - ljubavi. I onda, a da to niste htjeli, i da niste planirali, u srce, i u glavu, vam se uvuče netko drugi. Netko s kime i ne morate prakticirati seks. Netko tko vam postaje ono na što mislite i danju, i noću. Prvo je što pomislte kad otvorite oči, i zadnje je na što pomislite kad ih sklopite. Netko radi koga vam život postaje ispunjen. Drugim riječima – zaljubite se u nekog drugog. I fizički ne morate varati ženu/muža, ali dušom i umom to ipak činite.

Onda sam si postavila pitanje – što je gore od ovoga dvoje? Ili, što bih teže podnijela kod svoga muža? Koju vrstu nevjere? Da me vara fizički ili emotivno. I došla sam do zaključka da bih u prvom slučaju osim toga što muža ne bih mogla gledati kao «pozitivca» nego kao nekoga tko baš i nije čovjek visokih kvaliteta, i sebe okarakterizirala kao prilično glupom i naivnom. Jer, mislila bih da sam za to sama kriva i da sam jednostavno pogriješila u odabiru muža. Nadam se da mi se to ipak neće desiti.

U drugom slučaju, moram priznati da ne znam što bih. Znam da bih ako ga volim bila strašno nesretna, ali mislim da mi ne bi bio toliki negativac. Upitala bih se gdje smo pogriješili, no pitanje je bi li to pomoglo. Vjerujem da bi, samo što čovjek takve stvari ne spoznaje onda kada je još moguće napraviti pozitivne promjene, nego onda kada je već možda kasno. Znam samo da bih osjetila veliku bol. Veliku. Jer, pomisao da nekoga s kime si odabrao živjeti do kraja života voliš, a da taj/ta voli neku drugu mi je strašna. Znam, sada se možda i nameće pitanje rastave, no vi koji ste se vjenčali u crkvi (barem u katoličkoj) znate da toga pred Bogom nema (osim iznimnih slučajeva poništenja braka). A tu su i djeca. Moraju li i ona biti žrtve? A ona jesu žrtve svake rastave. Jer, nema djeteta koje je sretno što će imati samo jednog roditelja, dok će drugoga viđati povremeno.

Druga varijanta ovog drugog slučaja je da se to desi meni. Ili da netko od vas bude onaj tko se zaljubio u nekog drugog, a ima muža/ženu. Pomisao na tako nešto mi je nešto o čemu mi je teško razmišljati. Jednako teško, kao i o onome da mene netko emotivno vara na isti način. Jer, opet je tu bol. Bol da ne možeš biti s onim koga voliš, i bol koja dolazi iz savjesti da na taj način povređuješ svog bračnog druga, znao on to ili ne.

I zato nemam čvrstog stava da nevjeru ne bih mogla oprostiti. Jer stvarno NE ZNAM bih li to mogla učiniti ili ne. Ono što znam je da ne bih nikada htjela biti u situaciji da moram o tome razmišljati. I zato, svi vi koji ste u braku, poruka od bračno neiskusne Pegy koju vam je već slala – ne zaboravite u stisci s vremenom, u žurbi za preživljavanje i u okretanju samima sebi, njegovati ono što imate. Njegovati ljubav. I izražavati ju često. Na razne načine. Jer, sigurna sam da se u tom slučaju, ako pored sebe imate poštenog čovjeka, ova druga mogućnost emocionalne nevjere nikada neće desiti.

- 21:47 - Što ti misliš? (p.s. ne štedi na riječima :)) (57) - Komentari On/Off - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

"Ja u ljubav vjerujem"