Zapravo mi je tema već duže vrijeme na pameti, ali me Cookie svojim komentarom u nedavnom postu malo «načela», a Rock me današnjim postom mislim ipak uvjerio. Danas bih o blogu. Ne toliko o blogerima i onime kako vas doživljavam, nego više o uredništvu.

Kada sam počela pisati na blogu, mislila sam da te «cool» liste znače stvarno kvalitetu. Vrtila sam se po njima, no baš i nisam bila oduševljena. U vrijeme tih mojih početaka sjećam se samo jedne blogerice koja je bila friško došla na nju. Sigurna sam da će se prepoznati. No, uglavnom sam nekim drugim vodama došetala do vaših «soba» i započela priču. Ili ste pak vi došli do moje. Nebitno. Ali drago mi je da smo se sreli.

No, kako je vrijeme odmicalo i kako sam počela malo više kontati pravila «igre», zanimalo me kako se na te liste dolazi. Ne znam da li znatiželja, ili izazov, stvarno ne znam. Nije baš bio problem naći kako, jer uredništvo se potrudilo da nam to kaže preko stranice Kako do «cool» i «almost cool» listi?, što je sasvim u redu. I shvatila sam iz riječi jednog od urednika da na «cool» listu ne možeš NIKAKO ako se ne sviđaš urednicima. Barem po onome kako je nekome odgovorio na forumu. Ok, mislim, nije ok, ali dobro. Ako je ovo biznis, a je, onda imaju na to pravo.

No, za "almost cool" kažu da se tamo ipak ide po zaslugama, a kriteriji su (ovaj dio citiram uredništvo bloga) sljedeći:
- najvažniji je sadržaj: kvaliteta, stil, zanimljivost, informativnost, obrazovni element, da autor na privlačan način iznosi svoja razmišljanja i emocije, originalnost
- posjećenost stranica i zainteresiranost čitatelja za tematiku i sadržaj
- da je autor duže vrijeme aktivan korisnik Blog.hr-a te da učestalo i redovito piše
- prednost imaju vizualno dobro ili zanimljivo napravljeni blogovi, iako nije uvjet
Napredovati na listima ne mogu:
- blogovi s vulgarnim sadržajem i posebno oni u kojima se vrijeđaju te učestalo napadaju druge osobe i korisnici
- korisnici koji prekrše pravila usluge Blog.hr na koje su pristali pri registraciji

Zašto vam to govorim? Zato što, koliko god govorili da nam nije važno biti posjećen, čitan i komentiran, ja u tu teoriju ne vjerujem. Ne vjerujem da netko tko je gotovo svaki dan na blogu ne mari je li ili nije dobio komentar i kakav je on bio. Polazim od sebe. Hoću vam reći da mi je važno utoliko što se i sama trudim pisati korektno, što se trudim biti objektivna (iako to naravno nikada neću moći biti, niti to želim), što se trudim pokazati sebe, ali opet ne baš previše, što se trudim čitati vas i komentirati ne skraćujući komentare na «hihihi» ili «pusa», što se trudim iznositi stavove koji često i nisu isti vašima, a pri tome nikoga ne vrijeđati, a trudim se bome i dosta pisati. I u tom svom trudu u 3 mjeseca napisala sam ovaj 68. post, a vi ste me za to nagradili sa 1724 komentara (dobro, ipak nešto manje, jer ponešto je i mojih). Tako da sam došla na meni stvarno impresivno 89. mjesto među 24.000 blogera.

Teško je prema sebi biti objektivan, stvarno je. Jer, onaj tko ima puno komentara misli da je to pravi kriterij, onaj tko ima puno postova, misli da je to, onaj tko je dugo stanovnik blog-kuće, misli da to treba nagraditi. I zato će vam Pegy biti skroz iskrena. I subjektivna. Željela sam biti na toj «almost» listi. Nekako mi se činilo da sam zaslužila biti tamo. Možda zato jer su mi neki od vas ipak rekli da to zaslužujem pa sam počela razmišljati o tome. Bačena mi je buba u uho. Htjela sam to valjda radi nekog priznanja. Mislim da nam to svima ponekad treba. U svakodnevnom životu, u obitelji, u ljubavi, u poslu. Htjela sam vjerovatno dokazati da i netko tko razmišlja poput mene NIJE «konzerva», «zaostao» i da ponekad tradicionalisti mogu biti puno liberalniji od onih koji se nazivaju liberalima.

Dakle, NI SLUČAJNO mi namjera nije da sad od vas dobivam neke posebno hvaleće komentare. Jer, ionako jako dobro osjetim što svatko od vas s kojima se malo duže poznam, misli o mom načinu pisanja i o meni kao blogerici. A koja mi je zapravo namjera? Namjera mi je iskazati stav (a i osjećaje) bez dodvoravanja ikome. Jer, ja sam takva, teško mi je sakriti i glumatati i praviti se. Ako to i radim, štetim sebi i grizem se. A to ipak u ovom slučaju neću. Dakle, stav sam rekla i sada mi stvarno više nije bitno. Ne moram tamo nikada ni biti. Kao što i mnogi od vas nezasluženo čekaju ne znam ni ja što. Jer, stvarno vas ima jako dobrih i da se mene pita, ja bi vas sve na «cool», a sebe na «almost». Gledam neke OČAJNE blogove koji su i na jednoj i na drugoj listi i pitam se zašto neki od vas nisu na jednoj, a neki bar na ovoj drugoj. I namjera mi je upitati vas – osjećate li se i vi tako? Ili ste se osjećali? Iskreno molim.

Dobro, da spomenem i pozitivnost bloga. A ima i toga dosta. Prva je pozitivnost da sam vam sve ovo ipak mogla reći. I da će urednici biti tako dobri i pustiti ovaj post da ga vi čitate. Kao što su pustili da se ne slažem s njima a propos njihovih politčkih «favorita». Mislim da blog ima JAKO puno dobrih strana. Za mene osobno to je mjesto gdje mogu razmjenjivati mišljenja, a to VOLIM. Vidim i da se ekipa trudi uređivati, raditi poboljšanja (kao ona 24 sata, koja mi je super ideja). Vidim i da su stavili u «cool» tutor.blog. Vidim da su odabrali i neke dobre blogove za «cool». I sad se neki od vas prave važni. Ali neka. Drago mi je radi vas i drago mi je da se pravite. Dobro, osim ovih hvala, mogla bih reći da nisu baš ažurni i da ne daju odgovore koja ih se pita na mail (čisto tehničke prirode) kao i da je server ponekad očajno nestabilan. No, pretpostavljam da nas ima puno pa nas ne može toliko «progutati».

Dakle, Cookie, da zaključim - KONAČNO , blog je nešto što ima pravo na marketing. No isto tako je nešto što zarađuje na svima nama. I na tebi, i na meni. Prema tome, ako ništa drugo, zavrijedimo pošten odnos. A pošten odnos NE znači da itko od nas MORA biti na nekoj listi. Ali onda neka ne stoje ta pravila koja nisu univerzalna i jednaka za sve. Nego neka ljiepo stoji da je to isključivo po procjeni uredništva i STVAR RIJEŠENA.

Eh, tako, sad kad sam vam se izjadala sam na miru. I osjećam se ne ni «almost cool», ne ni «cool», nego COOOOOOL. Sad tek vidim koji dobar osjećaj je izjadati se vama. Hvala uredništvu bloga na toj mogućnosti. Hihihi.