Nisam baš mislila večeras pisati post, ali dok sam komentirala vaše postove, slušala sam i ono što se pričalo u «Latinici».

Slušam o jednoj ženi koja kaže da joj je poslodavac u 6. mjesecu trudnoće rekao da se «vuče ko krepana mačka». Bože, pa zar ima tavih ljudi da mogu izjaviti nešto tako gnjusno? Možda to i nije baš čest slučaj (srećom), no čest je slučaj da žene po povratku sa porodiljnog dopusta dobiju otkaz. A zakon poslodavcu to i dopušta. No, znam i za slučaj da žena uspije dobiti posao i otići na porodiljni dopust ne zaradivši ni jednu jedinu plaću. Ove su naravno u manjini, i još naravnije, imaju dobre veze, na dobrim radnim mjestima.

Gledam također kako se neki roditelji, i otac i majka, trude i muče da dođu do posla da bi poštenim radom mogli skrbiti za svoju djecu i pružiti im sve potrebno. Gledam i one koji rade i koji sa svojim jedva dovoljnim plaćama otplaćuju sve račune i uspiju voditi skroman, ali skladan život. No, sjetim se jednog slučaja iz mojega susjedstva. Slučaja u kojem vidim da neki ljudi uopće nemaju granica. Ni obraza.

Dakle, Ona, Žena, je na Zavodu za zapošljavanje. Da, sigurno imate već osjećaj žaljenja. No, nemojte još počet puštati suzu. Na Zavodu je ne jer ne može dobiti posao, nego jer joj se ne da raditi. I jer nema potrebe. On, Muž, je pomorac. Na strancu, naravno, jer ionako od naše nekad ogromne pomorske flote i nije baš puno ostalo. Vjerujem da On krvavo zaradi svaki dolar. I tu nije ništa sporno. No, Ona i On kupuju stan, ne baš bilo kakav. Jako skup stan, mislim oko milijun kuna. Možda manje, ali ulaganja u njega zasigurno premašuju navedeni iznos. No, djeca moraju u vrtić. Da, pitate se zašto kad je mama doma i ne radi. Možda radi socijalizacije sa drugom djecom. Ok. No, imam za vas jedno pitanje – kakva je to država koja omogućuje da oni sa tolikim prihodima imaju pravo na BESPLATAN vrtić za djecu??? I kakva je to država koja dozvoljava da se isti samo podsmjehnu onima koji isti taj vrtić plaćaju? Dok, vi drage moje mame i dragi tate od par tisuća kuna plaće morate platiti 500-600 kuna da vam dijete bude u vrtiću, jer tamo mora biti. Jer vi MORATE raditi.

I zato vas pitam, zar ipak nije vrijeme da se ova država konačno uredi kako treba nadzirući takve stvari? Država koja će tih 500-600 kuna dati nekome kome su uistinu potrebni, a ne nekome ko ih potroši na ispijanje kava na terasama kafića dok su im djeca u vrtiću čuvana od teta koje MI moramo platiti?

Da, nekima je «ravnopravnost» uistinu pomogla. Nekim drugima je to mrtvo slovo na papiru. No, zar mi samo moramo statirati i gledati da nam se to događa pred nosom?